U Velikom Palančištu kod Prijedora danas je, u znak sjećanja na 367 civila stradalih prije 72 godine u ovom selu, održan tradicionalni narodni zbor na groblju žrtava fašističkog terora.
Delegacija gradske uprave, republičke i gradske organizacije SUBNOR-a i porodice potomaka stradalih Kozarčana položile su vijence na spomen-kosturnicu i evocirali uspomene na te događaje u noći 21. i 22. oktobra 1942. godine.
Predsjednik republičke organizacije SUBNOR-a Blagoje Gajić rekao je da je tada bila druga ofanziva neprijateljske vojske na Kozari.
“Fašističke snage su i u ovoj ofanzivi nasrnule na goloruki narod, iako im je primarni cilj bio borba protiv kozaračkih partizana. Ovo je jedan od najmonstruoznijih zločina koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata izvršen na Kozari, jer je te noći ubijeno, bez ijednog pucnja, više stotina žena i djece”, dodao je Gajić.
Predsjednik Gradske organizacije SUBNOR-a Veljko Rodić je istakao da je ovo sjećanje na žrtve nad kojima su ustaše u noći 21. na 22. oktobar 1942. godine izvršili stravičan pokolj, bez ikakvog povoda i naređenja.
“Ustaše su upale u selo, bez ikakvog naređenja i povoda, i pobile nedužne seljane, uglavnom žene i djecu, dok je druga grupa isti zločin počinila u susjednom selu Gornji Jelovac. Mi se svake godine ovdje okupljamo da evociramo uspomene na taj događaj i još jednom prisjetimo svih žrtava tog stravičnog pokolja koje naše istorijsko pamćenje ne smije da zaboravi”, dodao je Rodić.
Zamjenik gradonačelnika Prijedora Milenko Đaković istakao je da je ovo mjesto koje podsjeća na stradanje nedužnih ljudi.
“Ovdje su stradali civili, žene i djeca, zatrte su cijele porodice za samo jednu noć, tako da je obaveza i njihovih potomaka i svih nas da evociramo uspomene na ovaj tragičan događaj i da pošaljemo poruku da se ovako nikad i nigdje više ne desi”, rekao je Đaković.
Među onima koji su odali počast stradalim civilima, ali i bezimenim partizansim borcima čije se humke nalaze na ovom groblju, bili su i jedini živi svjedoci ovog pokolja Mićo Banović i Dušan Babić.
NJima su, uprkos poodmaklim godinama, još živa sjećanja na strah koji su kao djeca preživjeli te jeseni prije 72 godine, kada su gledali stradanje svojih majki, braće i sestara i bježali od smrti.
SRNA
