Kholat Syakhl je planina na sjeveru Ural regije u Rusiji. Zovu je još i planina smrti…
S razlogom. Na njoj je ubijeno devet studenata. Niko ne zna šta ih je ubilo, a formalna istraga ruskih istražitelja navodi kako su ubijeni od strane „nepoznate nesavladive sile“.
Bio je to januar 1959, kada se grupa studenata uputila u ovu regiju kako bi uživala u skijanju. Svih devet su bili iskusni planinari i iskusni skijaši.
U grupi je prvo bilo deset osoba, Igor Alekseievich Dyatlov, Yuri Nikolaievich Doroshenko, Lyudmila Alexandrovna Dubinina, Yuri Alexeievich Krivonischenko, Alexander Sergeievich Kolevatov, Zinaida Alekseevna Kolmogorova, Rustem Vladimirovich Slobodin, Nicolai Vladimirovich Thibeaux-Brignolles, Semyon Alekseevich Zolotariov, te Yuri Yefimovich Yudin.
Yudin je jedini preživio horor na planini smrti, i to zašto što se razbolio na početku ekspedicije te se vratio kući.
Preostalih devet mladića i djevojaka nastavilo je svoj put.
Posljednjeg dana januara počeli su uspon, a prvog dana februara pokušali su preći prevoj koji danas nosi ime Dyatlov prijevoj, po imenu vođe ekspedicije. Prema dnevnicima koji su ostali iza njih, zbog lošeg vremena izgubili su pravac i otišli su zapadno, prema vrhu Kholat Syakhl planine. Shvatili su grešku i postavili kamp kako bi sačekali bolje vrijeme…nisu preživjeli da idu dalje.
Yudin, jedini preživjeli, očekivao je telegram od njih najkasnije do 12. februara, no poruka nije stizala. Rođaci su sačekali još osam dana, a onda su alarmirali policiju. Spasilačka grupa pronašla je njihov kamp 26. februara, a ono što su zatekli ih je zgrozilo.
Njihov šator je bio razderan (utvrđeno je da je razderan iznutra), prekriven snijegom, a sve što su studenti ponijeli sa sobom, stajalo je netaknuto. Zajedno s cipelama, što je posebno zbunilo istražitelje, jer, ipak, ovdje pričamo o Rusiji, Uralu i – januaru.
Od kampa su spasioci pratili tragove osam ljudi. Tragovi su nestali nakon 500 metara, prekrio ih je snijeg, a vodili su prema šumi. Na rubu šume, pronašli su prva dva tijela, Krivonischenka i Doroshenka, zajedno uz ostatke zapaljene vatre. Grane na drvetu ispod kojeg su sjedili bile su polomljene, sugerirajući kako su se popeli gore, tražeći nešto…
Nedugo odatle, nađena su još tri tijela, Dyatlova, Kolmogorove i Slobodina.
Preostalo četvoro nađeno je tek u maju te godine. Autopsija njihovih tijela raspirila je jezivu misteriju smrti ovih studenata.
Na prvih pet nađenih tijela nisu pronađene povrede, osim na glavi Slobodina, koji je imao vrlo malu frakturu lobanje, ali ona nije bila opasna po život.
Međutim, na glavi Thibeaux-Brignollesa pronađena je teška ozljeda, dok su Dubinina i Zolotarev imaje teške povrede prsa. Doktor koji je radio obdukciju kaže da ih je nanijela strašna sila: takve povrede, rekao je, viđao je samo u stravičnim saobraćajnim nesrećama i nisu ih mogli nanijeti druge osobe.
Ono što je posebno misteriozno je to što na tijelima nije bilo znakova traume…tek je obdukcija pokazala njihove ozljede. Pritom, Dubininoj su nedostajali jezik, oči, dio usana, tkivo na licu i dijelovi lobanje.
Prva spekulacija bila je da su ih ubili Mansiji, starosjedioci ovog područja. No, tragovi na mjestu zločina bili su samo tragovi studenata. Spasioce je zbunilo i to zašto većina studenata nije bila obučena, a temperature u tom periodu spustile su se do nevjerovatnih -30.
Do danas nije otkriveno šta je ubilo ove studente.
Na mjestu zločina nisu primijećeni tragovi lavine, tako da ona nije odgovor. Brojni su nudili nevjerovatne teorije, od vanzemaljaca pa do testiranja tajnog oružja, imajući u vidu da je vojska dugi niz godina branila bilo kome da dođe na ovo područje.
Na jednoj od fotografija koje su ostale u aparatu studenata, kojeg su pronašli studenti, u daljini se vidi jeziva tamna kreatura, koja je odgovorna za teorije o jetiju, a uznemirujuće je i to što su na šatoru pronađene rupe koje sugeriraju da su studenti nešto posmatrali iz šatora.
No, jasnog odgovora nema i čini se da će tajna Dyatlov prijevoja zauvijek ostati upravo to – strašna misterija…
