Vajar i slikar iz Budve Slavko Beronja prije desetak godina napravio je drveni automobil i dao mu ime „Krajišnik“.
Potom je napravio i „Krajišnika 2“, sa kojim se ovih dana provozao po Prijedoru, a uskoro pravi i „Krajišnikinju“.
Rodom iz Krajine, nedaleko od Velike Kladuše, nastanjen poslije rata u Budvi, Beronja kaže da mu je rodna gruda u srcu, pa je zato svojim ljubimcima, drvenim četvorotočkašima, dao takva imena.
“Prijedor je moja druga kuća. Ovdje imam mnogo prijatelja i kada god dolazim u Krajinu srce mi je puno veselja. Što je čovjek stariji, više mu nedostaje mjesto gdje je ponikao”, kaže Beronja Slavko.
Ističe da mu je potrebno oko tri godine da izradi drveni automobil.
“Želio sam da napravim nešto u spomen svom narodu. Najprije sam prikupio drva, a potom povezao dijelove od ‘poršea’, ‘renoa’ i ‘alfe’”, navodi Beronja.
Dodaje da automobil izaziva ogromnu pažnju gdje god da se pojavi, a često ga pitaju da li bi ga prodao. Kaže da ih nikad neće prodati, a prvi koji je napravio želio bi da ga, nakon što ga prestane koristiti, ostavi muzeju u Banjaluci.
Zajedno sa prijateljima automehaničarima Beronja je rekonstruisao i stari poštanski autobus iz 1903. godine, prvi koji je vožen u Knjaževini Crnogorskoj. Autobus nema amortizere i pali se na kurblu, a pošto nije imao žmigavce put su osvjetljavali fenjeri.
Sjedišta su mu, kako kaže Slavko, za to vrijeme bila dosta luksuzna, imao je poštansko sanduče, te merdevine koje su vodile na krov gdje se odlagao prtljag i gdje su sjedali oni koji u to vrijeme nisu imali novca za autobusku kartu.
Beronja ima i automobil iz 1906. godine, te automobil u retro stilu, kojeg je nazvao „Budvanka“.
“Pripremam se da radim jednu našu „Krajiškinju“. Biče na tri točka, koji se ne vide, a ličiće na lijepo žensko oko”, otkriva Beronja detalje novog ljubimca.
Priča da sa drvenim automobilom ima smiješnih situacija, poput jedne kada je auto dovezao u autopraonicu, a radnik nije mogao da se načudi ovom čudu od auta. Rekao je da po prvi put pere drveni automobil i, naravno, želio je odmah da se slika.
Beronja je sa „Krajišnikom“ posjetio sajmove u Rimu, Beču i drugim evropskim metropolama. Automobili imaju pogon na benzin, izuzetno su udobni, sjedišta su napravljena od kože i dostižu brzinu veću od 150 kilometara na čas. Zaštitni znak automobila je vuk.
Beronja kaže da, uprkos tome što mu se ovaj hobi mnogo ne isplati, ne odustaje od novih ideja. Remontovao je i “mercedes” iz 1937. godine, te “fijat” iz 1926. godine.
Svi testovi automobila urađeni su na Mašinskom fakultetu u Podgorici, a testirani su u Auto-moto društvu Budva.
