Kada sestre Ema /9/ i Bjanka /11/ Zvicer iz Prijedora u nedjelju sjednu u sedla, upisaće se u istoriju kao prve učesnice takmičenja u konjičkom sportu iz grada na Sani.
“Njih ne zanimaju ni koje školske torbe će dobiti, ni kakve patike, nego i dan i noć samo o konjima i samo sa konjima”, kaže njihov otac Božidar Zvicer koji je u junu osnovao prvi konjički klub u Prijedoru i odustao od učešća na ovom takmičenju, kako bi kćerkama prepustio da budu prve takmičarke iz Prijedora.
U nedjelju, 31. avgusta, u Banjaluci će biti održano prvo prvenstvo Republike Srpske u dresurnom jahanju gdje će Ema i Bjanka prvi put pred sudijama pokazati šta umiju. Prije dvije godine naučile su svoje prve korake u konjičkom sportu banjalučkom Konjičkom klubu “Padok”, a od juna treniraju svakodnevno u svom manježu u Gornjim Orlovcima kod Prijedora.
Na takmičenje će ići sa kobilom Suzom, koja je galoperka, naviknuta na trke. Prije prijedorskog kluba prošla je tri škole jahanja, ovo joj je četvrta, tako da je i u dresurnom jahanju veoma dobra. Odvezena je juče u Barlovce kod Banjaluke da se do nedjelje navikne na okruženje i na druga grla, govore djevojčice.
Bjanka pojašnjava da je dresurno jahanje osnova svega u konjičkom sportu, a da se tek nakon uspješno savladane dresure može preći na preponsko, terensko ili bilo koje drugo jahanje. Neiskusnom posmatraču čini se da konj sam ide, ali je jahač taj koji diskretnim pokretima komanduje konju da krene, da stane, da skrene, da hoda, da drži pravac, da ubrza, da uspori, da kasa ili da galopira.
“Ovo što mi sada učimo zove se englesko jahanje gdje je sve i jedna tačka ljudskom tijela precizno postavljena u odnosu na konja, gdje jahač kontroliše konja, a konj sve radi s voljom. Svaki trening za čovjeka jeste i trening za konja”, dodaje jedanaestogodišnjakinja.
U Konjičkom klubu Prijedor kobili Suzi društvo prave konji Ovar, Sar i Bećar. Klub ima dvadesetak redovnih polaznika škole jahanja, nekoliko povremenih, te veliki broj posjetilaca i rekreativaca, kao i djece koja još nisu stasala za školu jahanja, ali često dolaze projahati pokoji krug, pomaziti ili nahraniti konje, a odnedavno i slaviti rođendane.
“Za grupne posjete organizujemo radionice o jahanju. Sestra i ja posjetioce upoznamo sa osnovnim informacijama o konjima, opremi i dresuri, a potom im to i pokažemo na našim konjima. Konj je mirna, ali osjetljiva životinja. Ne treba ga se plašiti, ali ne treba ga uznemiravati bukom, naglim pokretima niti prilaženjem s leđa. Mogu ih jahati i bebe kao što je naša najmlađa sestra Nina počela s nešto više od godinu dana sjedati na konje. Sada, s nepune dvije godine, već ima svoju prvu kacigu i svoje prve jahačke čizme”, kaže devetogodišnja Ema.
Bjanka priča da je dobila udžbenik o konjima i jahanju i da ga je do sada već četiri puta pročitala. Želi da bude trener i, s obzirom da je rano počela jahati, polagaće za instruktora čim postane punoljetna. I jedna i druga maštaju o punom galopu.
“Galopiranje je moj san snova”, kaže Ema. Bjanka dodaje da im je instruktorka rekla da bi ih već prvi dan mogla učiti galopu, ali da bi to bilo kao kad bi učile padeže prije nego slova.
I dok se njihovi vršnjaci mahom pripremaju za polazak u školu, odlikašice 4. i 6. razreda Osnovne škole “Branko Ćopić”, Ema i Bjanka će dan prije početka nastave živjeti svoj san.
Novu jahačku uniformu dobile su juče iz Austrije i ne mogu da se odvoje od nje. Kažu, ako im dobro krene, umjesto kaciga od crnog pliša za neko od narednih takmičenja dobiće prave jahačke polucilindre.
“Za sav naš rad zaslužan je naš tata i naša instruktorka Katarina Jovanović. Najviše uživamo kada s tatom izvedemo konje na livadu, trčimo s njima i za njima, napasamo ih i jašemo. I sav posao koji slijedi nakon što se siđe s konja ne pada nam teško. Hranimo konje, timarimo ih, čistimo štalu, mijenjamo piljevinu i odvozimo balegu”, kaže Bjanka.
Njihov otac, vlasnik i osnivač prvog konjičkog kluba u gradu na Sani, Božidar Zvicer, kaže da je prezadovoljan počecima rada kluba, da je za nepuna tri mjeseca rada klub privukao znatan broj posjetilaca, rekreativaca i polaznika škole jahanja i da ima veliku podršku banjalučkog “Padoka”, ali i mnogih drugih klubova u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Hrvatskoj.
“Ema i Bjanka sigurno neće moći spavati pred svoje prvo takmičenje. Sve su podredile tome i potpuno se posvetile tome. Imamo još polaznika škole jahanja koji će sigurno biti spremni za neka od narednih. U nedjelju u Barlovcima očekujemo mnogo publike iz Prijedora”, dodao je Zvicer.
Katarina Jovanović, predsjednik Konjičkog kluba “Padok” iz Banjaluke, koji je domaćin prvog prvenstva Republike Srpske u dresurnom jahanju, rekla je da će se u nedjelju, 31. avgusta, u Barlovcima u dresurnom jahanju takmičiti djeca do 14 godina, kadeti, juniori i seniori.
SRNA
