Fudbalere Rudar Prijedora i naredne sezone, ali ovog puta u prvoligaškom društvu predvodiće najiskusniji, ne samo među “zeleno-crnima”, nego i u Republici Srpskoj, Borislav Mikić.
On će 20. decembra napuniti 39 godina ali je još uvijek pravi virtuoz u kopačkama, neuhvatljiv za svoje čuvare, atraktivan za publiku, koja ga uvijek ispraća aplauzima i kako kaže “gladan lopte i utakmica”.
– Imam još uvijek motiva i ne želim da odem sada, kada je klub, poslije pet godina takmičenja u premijerligaškoj konkurenciji ispao. Drago mi je što je jedan takav stručnjak, kao što je Darko Nestorović, od samog početka izrazio želju da pomognem. Radimo dobro, raduje me što i mladi pokazuju želju i htijenje za dokazivanje – naglasio je Mikić, koji je pravi uzor onima što dolaze.
Oduvijek je bio profesionalac “od glave do pete”.
– Prošao sam kompletnu školu fudbala zagrebačkog Dinama od šeste do 15 godine, ali su me ratna dešavanja sa porodicom vratila u Prijedor i u tadašnjem ljubijskom Rudaru sam bio prvotimac. Nastupao sam i za juniorsku ekipu – istakao je popularni Mikara, kako ga od milja zovu saigrači i navijači.
Ratni vihor ga je odveo u Srbiju. Igrao je za: Slogu (Petrovac na Mlavi), smederevske Sartid i Željezničar, lajkovački Željezničar, čačanske klubove Borac i Remont, a najljepše trenutke doživio je u beogradskom Železniku.
– Sigurno je da ću zauvijek pamtiti 57. finale Kupa Srbije i Crne Gore 2005. godine, kada smo u Beogradu, na stadionu Partizana savladali Crvenu zvezdu sa 1:0. Imali smo odličan tim koji je igrao na evropskoj sceni – naglasio je Mikić.
Nastupao je za još jedan beogradski klub, Voždovac, a 2006. godine put ga je odveo u turski Dijarbakir. Uslijedio je povratak na prostore Republike Srpske, prvo u redove tada premijerligaša Laktaša, a potom u banjalučki Borac.
– Ne zaboravljam da su se u Borcu ponijeli ljudski prije dvije i po godine, jer su mi izašli u susret i omogućili da pređem u Rudar Prijedor, iako sam imao ugovor na još šest mjeseci – naglasio je Mikić.
Bilo je nagovještaja da će sjesti u fotelju sportskog direktora “rudara”, ali on razmišlja samo o sadašnjosti.
– Najvažnije je da se klub stabilizuje, da opravdamo očekivanja i pokušamo da se borimo za sam vrh tabele. Sigurno je da ćemo ukoliko nam se ukaže prilika, pokušati da se izborimo za povratak u bh. elitu – dodao je Mikić.
Sinovi
Oba sina Borislava Mikića treniraju fudbal u Rudar Prijedoru. Stariji Stefan (1997. godište) je iz kadetskog sastava prešao u juniorski, dok je mlađi Filip (2002.) u ekipi pionira – predtakmičara.
Glas Srpske
