Dok ogromna većina sanja dobar i siguran posao i život uz mirnu svakodnevicu , ima i onih koji se svjesno toga odriču.
Dvadesetčetverogodišnji mladić iz Francuske učinio je upravao to: umjesto karijere arhitekte u rodnom Nantu, odlučio se za nomadski život na drumovima Evrope, koji su ga doveli i do Hercegovine.
Za godinu i dva mjeseca Feliks je prepješačio pet hiljada kilometara: krenuo je u aprilu prošle godine iz Nanta, i preko cijele Francuske, Švajcarske, Austrije, Mađarske , Srbije -stigao i u Bosnu i Hercegovinu. Sve svoje sa sobom nosi: skroman prtljag u prikolici koju, vjerovali ili ne ručno vuče. Tu je i krevet, pa i mala bašta.
– Važno je biti na putu, nemati karijeru, ne praviti planove za budućnost, važno je imati svoj san i motivaciju, kaže Feliks.
Puž je njegov simbol, “samo polako” njegov moto. Bez žurbe Feliks je stigao zaista daleko. Problema kaže na putu nije imao : svi uglavnom prepoznaju njegovu dobronamjernost, nude hranu, piće , prenoćište.
Za sada ima samo jedan plan: da do naredne zime stigne do Grčke. Telefon i svaki znak užurbanog života prezire, pa porodici u Francuskoj piše pisma. Diplomu arhitekture će, najvjerovatnije zaboraviti jer sanja da sa svojom prikolicom prepješači do Moskve.
RTRS
