Ovo je priča o nastanku katoličke crkve podno Kozare, izgrađene nakon nesretne ljubavi Marije i Mehmeda.
Piše: Mirza Sadiković
Na samom ulazu u Nacionalni park Kozara, koji nadvisuje Prijedor, još samuje izletište Stara pilana. Čuva uspomene na vrijeme kada su ga pohodili brojni izletnici, od Banje Luke, Prijedora, Sanskog Mosta… Posebno mladi, i to u proljeće i ljeto.
Čuva uspomene i na pilanu, izgrađenu za vrijeme austrougarske vladavine, jedno od najvećih preduzeća tog vremena u Bosanskoj krajini. Od pilane danas nije ostalo ništa. Ali, jeste ponešto iz tog vremena.
Ostala je jedina katolička crkva na ovom području, o čijoj istoriji nema puno pisanih tragova. Ali, postoje predanja koja se prenose sa koljena na koljeno, govoreći o Brdu ljubavi, gradnji crkve. I njenoj obnovi i povratku u ove krajeve.
Minirana i zapaljena
Pilanu je izgradio Austrijanac Karlo Schmuzer, koji je imao kćerku Mariju. Kako su u pilani radili uglavnom ljudi iz ovih krajeva, Marija se zaljubila u jednog od njih – vrsnog majstora Mehmeda, odličnog pjevača, koji je svirao harmoniku. U svojoj ljubavi krišom su se sastajali na brdu iznad pilane.
Otac Karlo nije se mogao pomiriti s Marijinom odlukom, posebno kada se iz zabranjene ljubavi rodilo neželjeno unuče. Novorođenče je umoreno, a Marija, po kazni, poslana u Austriju. Ni Mehmed nije prošao nekažnjeno. Osim što je ostao bez Marije, premješten je na poslove fizičkog radnika.
Karlo Schmuzer, kazuju predanja, da bi se iskupio za počinjene grijehe, na brdu iznad pilane sagradi crkvu, koja je odmah u narodu dobila ime “Mehmedova crkva”.
“Mehmedova”, odnosno Crkva Blažene Djevice Marije, služila je svojoj svrsi sve do posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, kada je minirana i zapaljena. Okupljali su svakog ljeta i jeseni u njoj brojni hodočasnici iz svih krajeva. Posebno oni koji su oplakivali nesretne ljubavi.
Vratili su se mnogi
Prvim povratkom u Kozarac pokrenuta je i aktivnost na obnovi “Mehmedove crkve”. Zahvaljujući Helgi Kambič, Schmuzerovoj praunuci, koja živi u Sloveniji, podršku u obnovi pružila je i porodica Karla Schmuzera.
Sjećajući se tog vremena, Helga Kambič podsjeća da se o tom događaju nije mnogo govorilo u porodici. Karlo se, kaže, “nije mogao pomiriti s Marijinim grijehom i zato je sagradio crkvu, a mi smo, iz obaveze prema njemu, sada pomogli njenu obnovu i vratili je u život”.
“Pomoglo je to”, priča Jure Rajković, prvi povratnik, “da se vrate mnogi. Kako crkvu odvajkada doživljavaju svojom, obnovu su pomogli i Bošnjaci povratnici u Kozarac.”
Posebno je sretan što se obnavlja i tradicija okupljanja vjernika, koji dolaze iz svih krajeva regije.
“Na obilježavanju rođenja Blažene Djevice Marije ponovo se okupi veliki broj vjernika. Obnovljena je i tradicija obilaska oko crkve na koljenima. I to je podsjećanje na Mehmeda i Mariju i njihovu zabranjenu ljubav. Vjerujemo da će sve više dolaziti turisti, jer imamo šta i pokazati. I ispričati. Obnovom Kozarca, osigurali smo uslove za prijem turista. A ovo će upotpuniti ponudu Nacionalnog parka Kozara. Dobili smo podršku Gradske uprave Prijedora u obnovi prilaznog puta, mosta te uređenja okoliša”, priča Rajković.
Pobjeda zabranjene ljubavi
Novo svjetlo na cijelu priču bacio je povratak i obnova Rajkovića, naselja u kojem se nalazi crkva, te Kozarca, kojem je i ovaj kamenčić obnove utkan u epitet najvećeg povratničkog područja u Bosni i Hercegovini. I posebno obnova crkve. U čemu su učestvovali svi. I Mehmedovi, i Marijini.
Zabranjena ljubav je ponovo pobijedila. Istina je prešla u legendu. A legendi ovdje nije kraj. Nastavljena je u obnovljenoj “Mehmedovoj crkvi” i okupljanjem vjernika na Brdu ljubavi – svetinji i i simbolu zajedništva i povratka podno Kozare.
