Osnovni sud u Prijedoru uništio je istražni spis o ubistvu pet osoba počinjenom tokom rata jer su ga smatrali “bezvrijednim registarskim materijalom”.
Stručnjaci smatraju da nije smjela biti uništena istraga, a u Tužilaštvu BiH najavljuju da će poduzeti mjere za rasvjetljavanje ovog slučaja.
U Osnovnom sudu u Prijedoru potvrdili su da su uništili spis o ubistvu pet osoba jer je prošao rok čuvanja od deset godina jer nije izrečena sankcija.
“Osnovna odredba je da ta djela ne zastarjevaju. Svi materijalni dokazi, najmanja zabilješka koja je olovkom zapisana se čuva”, kazao je advokat Izet Baždarević.
U Tužilaštvu BiH su naveli da će inicirati postupak kako bi utvrdili da li su oni koji su naložili uništavanje dokaza počinili neko kazneno djelo.
Pravnici naglašavaju da su imali slična iskustva o uništavanju predmeta i na drugim sudovima. Neki od njih su u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) BiH kazali kako smatraju da se radilo o prikrivanju ratnih zločina, ali ne žele o tome govoriti javno.
U Osnovnom sudu u Prijedoru je uništen istražni spis o ubistvu pet članova porodice Ećimović počinjenom 1992. u Tukovima. U Sudu BiH trenutno se sudi Miloradu Radakoviću i Goranu Pejiću za zločin protiv čovječnosti, koji se odnosi na ubistvo pet hrvatskih civila iz porodice Ećimović.
“Predmeti su predstavljali evidenciju o jednokratnim istražnim radnjama, pri čemu je u upisniku evidentirano da je riječ o uviđaju vezanom za smrt lica Ećimović Tomo i drugi, bez pravne kvalifikacije djela, koja je u toj fazi postupka bila nemoguća”, navodi se u odgovoru Duška Miloice, predsjednika Osnovnog suda u Prijedoru.
Prema Miloici, za ovaj predmet je postojao rok čuvanja od deset godina od dana arhiviranja (1992. godina) jer nije izrečena sankcija, a što je bilo u skladu sa Pravilnikom o unutrašnjem poslovanju redovnih sudova iz 1976., koji je tada bio na snazi.
U Arhivu Republike Srpske ne znaju za postojanje Pravilnika iz 1976. godine.
“Istražni predmeti ne mogu da se izdvajaju kao bezvrijedni iz prostog razloga što nije riječ o okončanim predmetima”, kazao je Zoran Mačkić iz Arhiva RS-a, pojasnivši da se pod završenim predmetom podrazumijeva zapis koji je izgubio operativni značaj.
Miloica je pojasnio da je 2008. Visoko sudsko tužilačko vijeće (VSTV) BiH donijelo pravilnik o unutrašnjem sudskom poslovanju koji je stavio van snage sve propise koji su bili u primjeni, a među kojima je i Pravilnik iz 1976. godine.
Iako 1992. u Osnovnom sudu u Prijedoru istražni spis nije imao pravnu kvalifikaciju, stručnjaci upozoravaju da je bila riječ o teškom ubistvu, pojasnivši da “istraga o djelu sa smrtnom posljedicom ne može biti bezvrijedni materijal”.
“Predmeti ratnih zločina čuvaju se trajno”, navodi se u Odluci iz 2012. iz RS-a, a vezana je za rokove čuvanja pojedinih predmeta.
Na suđenju Radakoviću i Pejiću za ratni zločin koji uključuje ubistvo porodice Ećimović iz Tukova, tužilac Izet Odobašić je kazao: “Tužilaštvo BiH smatra da su pravosudni i policijski organi iz Prijedora prikrivali dokaze iz ovog predmeta, čime je opstruirana istraga.”
Advokat Adil Draganović je rekao da ne želi govoriti o ovom predmetu, ali da je ranije imao situacije u kojima su uništavani spisi.
“Desilo mi se da dođem da tražim predmet u kome sam zastupao stranku i dobijem samo prazan omot”, objasnio je Draganović.
Nenad Kovačević u Sudu BiH je kazao da je 1992. godine bio predsjednik Osnovnog suda u Tesliću. Prema njegovim riječima, stigao je zahtjev za sprovođenje istrage za lica za koja su postojali osnovi sumnje da su počinili razna krivična djela, među kojima i “nestanak oko 30 lica bošnjačke nacionalnosti”. Lično je odredio pritvor za jednog osumnjičenog i saslušano je više lica. Međutim, taj predmet je “nestao sa Suda u Tesliću”.
BIRN
