Nije Rudar-Prijedor ni u dvanaestom međusobnom odmjeravanju snaga u Premijer ligi BiH uspio da savlada ekipu Čelika.
Svih šest susreta na prijedorskom Gradskom stadionu završeno je neriješenim rezultatom (ovo je drugi put da je bilo 0:0, a u četiri navrata rezultat je glasio 1:1), pa su simpatizeri „rudara sa Sane“ tužni otišli kućama, s obzirom da su njihovi ljubimci sve dalje od ostvarenja željenog cilja-opstanka u eliti u koju su se ekspresno vratili nakon jedne sezone provedene u Prvoj ligi Republike Srpske, zaokružene i osvajanjem prvog Kupa RS.
Malo je igrača domaćih koji zaslužuju pohvale, a podatak da je golman Dalibor Kozić po ko zna koji put bio najbolji akter meča sve govori, jer da nije bilo njega domaćin je mogao ostati i bez jednog boda.
Jedina pretnja Zeničanima bio je Vedran Kantar, ali je sve pokvario crvenim kartonom pred kraj meča (drugi žuti karton), srčani borac, kao i uvijek bio je stameni „štoper“ Nemanja Pekija, a raspoložen za igru, bez sumnje najkorisniji igrač, Bojan Burazor, samo i nije imao baš sa kime da se naigra.
Nedostajalo je u igri brzine, a jesenas je u velikoj mjeri donosio Dejan Kojić, koji je na klupi, a pričati o odlasku dvojice najboljih strijelaca Filipa Arežine (postigao četiri gola) i Mirze Džafića (tri pogotka) je i iluzorno.
-Igračima Čelika čestitam na osvojenom bodu i fer i korektnoj igri na terenu, koliko se na njemu i moglo igrati. Bila je to čvrsta utakmica, nažalost, po nas neugodna tradicija sa Zeničanima se nastavila. Poslije izjednačenog prvog poluvremena, rival je u nastavku imao izrazitije šanse za postizanje pogodaka. Imali smo i mi neke svoje prilike, a momcima ne mogu ništa da zamjerim. Pokazali su želju za pobjedom protiv kvalitetnog tima gostiju. Dok postoji i teorijska šansa da ostvarimo opstanak nećemo se predavati, u krajnjem slučaju odigraćemo pošteno – rekao je šef stručnog štaba Prijedorčana Zlatko Jelisavac.
Ipak, ostaje činjenica da su „zeleno-crni“, kojima ovog proljeća nije pomogla ni promjena boje dresova, jer igraju u kombinaciji boja grba kluba, „žuto-plavoj“, napravili niz od osam uzastopnih utakmica bez pobjede (nanizali po četiri remija i poraza), kakav u svojih šest sezona u premijerligaškoj konkurenciji nisu imali ni sa jednim trenerom.
Doduše u prvenstvenoj trci 2013/2014, pod vođstvom trenera Slobodana Starčevića, nisu slavili u prvih sedam kola, i u prvoj utakmici na klupi sa Borisom Gavranom.
Te sezone imali su i niz od 21.kola kada je ostavku podnio poslije utakmice, upravo sa Čelikom, Gorazd Mihajlov, naredni duel sa Olimpikom u Sarajevu vodio Nedžad Žerić, a potom još pet puta tim vodio Darko Nestorović.
Ovim naravno ni u kom slučaju ne treba Jelisavcu, koji je 1.novembra prošle godine debitovao protiv sarajevskog Željezničara pobjedom od 1:0, nametati krivicu.
Samo pominjanje tolikog broja imena trenera govori da su oni i ponajviše bili žrtve ne baš dobre klupske politike Rudar-Prijedora, kojoj je „pečat“ dao na najbolji način loše obavljen posao oko rekonstrukcije i renoviranja terena, na koji se svi rivali, uz izvinjenje domaćinu, kao što reče i trener Čelika Elvedin Beganović, žale po završetku svojih utakmica.
Tekst i foto – Nenad Đerić/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
