Konflikti sa djecom su neizbježni u svakoj porodici. Psiholozi kažu da su najčešći uzroci ovih konflikata kršenje dječijih granica, koje djeca počinju da osjećaju sa 3 godine.
Djeca se aktivno odupiru instrukcijama roditelja. Potreba za nezavisnošću se nastavlja u 3, 7. i 9. godini uzimajući različite oblike. Kako da pronađete zajednički jezik sa djecom? Mi smo istražili kako da djecu naučimo neophodnim pravilima ponašanja kako biste izbjegli potencijalne probleme i pokazali djeci da su važna.
1. Pronađite vrline
Niko ne voli kritikovanje. Ako pokušate da zapamtite osjećanja koja imate kada vas neko kritikuje ili vam nešto brani, onda ćete razumjeti revolt koji dijete osjeća. Ogorčenje koje djeca osjete sprečava ih da ostvare kontakt, što rezultira time da dijete ne odgovara na ono što tražite od njega. Naučite da smanjite svoje kritikovanje iako je to ponekad teško. Kritikujte, ali i hvalite i rezultati će biti potpuno drugačiji.
2. Ponudite izbor
Obavljanje kućnih zadataka je naravno obavezno. Otpor često nije uzrokovan činjenicom da se nešto mora uraditi, već strogim glasom. Ponudite izbor – ne previše veliki, zavisno od uzrasta djeteta. Mogućnost izbora i donošenja odluka značajno povećava samopouzdanje, a vi ćete još uvijek imati kontrolu nad ponašanjem svog djeteta.
3. Ne odvraćajte dijete od važnih poslova
Ovo jednostavno pravilo je roditeljima teško da primjene jer im jednostavno dječiji poslovi izgledaju nevažno. Da li ste ikada pomislili: “Skupljaš lego kocke? Pa šta, to je samo igra, a mama mora sa tobom odmah da razgovara.”
“Razgovaraš sa drugarom? U svakom slučaju, pričate gluposti, a baka hoće da ti pokaže kako se prave palačinke.” Važno je da ne podcjenjujete djetetove akcije i istovremeno pokušavate svoje da postavite kao prioritet. Poštujte njihov lični prostor. Zamislite kako bi odrasla osoba reagovala na mjestu djeteta? Rješenje za ovaj problem jeste da pitate dijete može li da odloži svoje stvari za kasnije.
4. Budite spremni da se povučete
Kada se odrasla osoba igra sa djetetom, često joj je na umu da su pravila igre odavno ustanovljena. Smatramo da je forsiranje djeteta da prihvati pravila dobar obrazovni momenat jer u odraslom dobu postoji mnogo “neophodnih” pravila koja moramo poštovati i ako ne želimo.Međutim, šta je sa kreativnošću, inicijativom i maštom? Pustite djeteta da osmisli sopstvena pravila i drugačije igra igru. Nova igra može biti mnogo zabavnija nego obično. Ako ne, onda je sjajan primjer da nešto novo ne mora biti nužno bolje, ali i dalje vrijedi probati.
5. Ne namećite vašu pomoć
Koliko strpljenja možete imati kada vaše dijete radi nešto dugo vremena i pravi greške? Jednostavno poželite da uzmete šta god da radi i uradite sami. “Uključite svoj zen” i ne namećite svoju pomoć dok ne bude apsolutno neophodno. Želite li da vaše dijete odraste u samouvjerenu osobu? Onda morate imati strpljenja i nemojte nuditi pomoć dok je dijete ne zatraži.
Fraza “pusti mene da uradim!” neće djetetu donjeti ništa dobro i ubija inicijativu. Pustite dijete da pravi sopstvene greške. Ako vam dijete zatraži pomoć, procjenite koliko se dobro ono samo može nositi sa zadatom. Ako mu dobro ide, ponudite mu da pokuša samo još jednom.
6. Pitajte za savjet
Kada se neko konsultuje sa nama, to je lijepo i pokazuje nam da je naše mišljenje poštovano. Pitanje za savjet posebno je efikasno kod mlađe djece. U ovom dobu, oni su željni da preuzmu više odgovornosti. Postavite mu direktna pitanja i zatražite pomoć u donošenju odluka. Ovo će učiniti da se dijete osjeti kao odraslo i pokazaćete mu da vjerujete onom što kaže.
7. Saosjećajte sa svojim djetetom
Kada dijete govori o svojim problemima, mi ga žalimo i momentalno želimo da ga naučimo šta da radi. Fraze poput “Rekla sam ti!” izgovaramo automatski. Mame se često unervoze, zabrinu, daju savjete ili osuđuju – sve ove stvari mogu da odgurnu dijete. Ne idite gore-dole i ne potcjenjujte djetetove brige. Budite bliski sa njim. Da li dete želi da plače? Pustite ga da plače. Neka razumije da su njegova osjećanja važna i smireno razgovarajte o situaciji i načinu na koji mogu da je riješe.
8. Razgovarajte o hipotetičkim situacijama
Razgovaranje o hipotetičkim situacijama sa drugom djecom i roditeljima ili o filmovima i knjigama prilično je efikasna tehnika da dijete nauči da razmišlja apstraktno. Ključ uspjeha je mirna okolina i djetetova želja da razgovara o temi. Primjer pitanja: “Marko se često svađa. Šta misliš, zbog čega? Mogli mu roditelji pomoći?”
Važno je da zapamtite kada razgovarate o imaginarnim situacijama, nemojte da vraćate dijete u “realnost” pitanjima “Da li je tebi poznata ova situacija?” Nemojte da mislite da dijete neće otkriti trik. Ako mu je situacija bliska, vaše dijete će razmišljati o tome bez vašeg navođenja, kao i što će čuti sve što želite da mu saopštite. Okretanje situacije kako bi dijete bolje razumjelo uništiće svu “magiju.”
9. Sjetite se da koristite humor
Ako ne roditelji, ko će da nauči dijete da mu humor može pomoći da se nosi sa teškim momentima i situacijama? Zabavne parodije, igračke i predmeti koji pričaju, smijanje zajedno dok gledate crtane filmove – sve ovo stvara zabavnu atmosferu u porodici.
Ako pokazujete svoje glumačke sposobnosti i zabavljate se fantazirajući, naučićete vaše dijete da radi isto. Mnogi problemi se brže rješavaju humorom, nego pravilima. Budite pažljivi da situacija ostane vedra – djeca veoma oštro reaguju na sarkazam i grubost.
