Koliko puta smo ispraznili novčanik, a da ne znamo ni šta smo kupili ni gdje je taj novac otišao.
Deset po deset, pedeset, sto maraka i ostadosmo bez novca do prvog. Kako to da nam do plate ode sav novac? Gdje?
Jedna žena je odlučila da vodi dnevnik i da dvije nedjelje upuisuje sve svoje troškove ne bi li vidjela gdje joj odlazi sav novac. Mali eksperiment je bio dobra lekcija za nju, a evo kako ga je sprovela u djelo.
-Mislila sam da je moja odluka preambiciozna, ali sam znala da ću ako svakog dana budem zapisivala na šta trošim uštedjeti na nekim glupostima. Napravila sam grešku u startu jer sam zaboravila da moram sve da zapisujem već nakon par dana, pa sam onda prekopavala torbu u potrazi za računima i gledala izvještaje iz banke.
Kunem vam se da na mom spisku osim karata za prevoz i tu i tamo nekog sredstva za čišćenje, nema ničeg drugog do hrane. Bukvalno! Ta činjenica i nije toliko nemoguća jer bez hrane ne možemo da preživimo.
Tek kada sam nakon dvije nedjelje pogledala spisak počela sam da razmišljam na šta ja toliko trošim svoj novac. Šta sam saznala? Ništa novo i ništa što već nisam znala, samo sam toga bila svjesnija. Shvatila sam da je hrana užasno skupa, da neću kupovati tri čokoladice odjednom, moram da zapisujem sve bitno. Treba da budem zahvalnija na svemu što imam jer imam mnogo više nego neki drugi ljudi i da njima treba pomoći.
Možda sam očekivala previše od ovog eksperimenta, ali zapravo nisam naučila ništa epohalno. Bilo je zanimljivo vidjeti da najviše volim hranu i slatkiše, zabavno da testiram moj mozak i prisjetim se šta sam sve to juče kupila u radnji.
Ovo sam uradila kako bih samu sebe osvijestila i vidjela šta moram da popravim kod sebe. Odlučila sam da se učlanim u biblioteku i tako pozajmljujem knjige, pomogla sam nekome ko nema novca i rezervisala kratko putovanje za kraj godine. Nije neka revolucionarna lekcija, ali ovako male lekcije pomažu nam da postanemo svjesniji, pametniji i racionalniji. Nije bilo uzalud, ispričala je ona.
