Izrada gitara i gitarske opreme je zanimljiv hobi, ali i biznis za koji vam nisu potrebni posebni uvjeti, već tek nešto vještine, znanja i mnogo ljubavi.
Portal Klix.ba vam predstavlja nekoliko majstora iz Bosne i Hercegovine koji se bave izradom gitara, gitarskih pojačala i pedala.
QRich gitare vole Letu štuke, Psihomodo Pop, Dino Rađa…
Iza brenda QRich Guitars stoji Nihad Kurić iz Jajca koji se izradom gitara bavi desetak godina. Danas pravi isključivo električne gitare.
“Kao klinac sam počeo da sviram gitaru i to sam zavolio. Uvijek me je zanimalo kako električna gitara funkcioniše, tako da sam svoje prve gitare rastavljao, pregledao dijelove, drvo i nešto prepravljao na njima, a 2005. godine sam odlučio da napravim svoju prvu gitaru i to mi je uspjelo”, priča Kurić.
Dodaje kako je osnova za izradu instrumenta dobro drvo te je tražio kvalitetne komade koji su rezonantni.
“Prvo sam uradio svojim prijateljima iz benda, to su ljudi vidjeli te su uskoro uslijedile narudžbe, najprije u BiH, onda i po regionu. Prije nekoliko godina je prijatelj koji živi u Austriji stavio fotografije mojih gitara na jedan njemački gitarski forum i tada su počeli da ih naručuju Nijemci i Austrijanci, tako da sada jedva stižem sve uraditi”, priča Kurić za Klix.ba.
Neki od gitarista koji sviraju na njegovim gitarama su: Marijan Brkić (Parni Valjak, Prljavo kazalište), Emir Jugo, Letu štuke, Damir Oreskovich, Dino Rađa, Psihomodo Pop, Vernes Ljustaku i mnogi drugi, a neki od njih imaju već po tri-četiri njegove gitare.
“Spojio sam ugodno s korisnim, radim ovo s velikim guštom, tako da sam veoma zadovoljan. Imam i rock bend i s vremena na vrijeme radimo neke svirke”, kaže Nihad.
Pedale iz kućne radinosti
Branislav Kašćel iz Novog Travnika ručno pravi pedale (vrsta gitarske opreme za efekte). Ovim se hobijem počeo baviti 2012. godine, zbog želje da se i sam okuša u tome, budući da je, kako kaže, zaluđen gitarskom opremom.
“Isprva je bilo teško jer nisam imao puno znanja o tome, ali sve to zajedno je prešlo u opsesiju, počeo sam puno vremena posvećivati izučavanju raznih sklopova i urodilo je plodom. Osnovni cilj bio je zadovoljiti moje potrebe, međutim muzičari oko mene počeli su se interesovati za pedale koje izrađujem, tako da sam počeo raditi i za druge i do danas sam uradio više od 150 pedala”, kaže Branislav koji pedale izrađuje u svojoj kući, gdje je napravio malu radionicu sa svim osnovnim alatima potrebnim za njihovu izradu.
Najčešća mušterija mu je bio Armin Bušatlić, bivši gitarista Dubioza Kolektiva, a na samom početku je sarađivao s Don Guidom, bendom Filling Silence, bendom Frozen Camels i mnogim drugim profesionalnim muzičarima.
Na pitanje da li je riječ o isplativom i unosnom poslu, odgovara kako bi mogao biti ukoliko bi se doveo na nivo veće prodaje, no kako je to nažalost teško izvodivo na tržištu kao što je naše.
Pojačala za Dinu Rađu
Miodrag Krajina iz Tomislavgrada pravi pojačala, a sve je počelo prije dvije godine kad mu je jedan prijatelj donio staro, pokvareno Hiwatt pojačalo iz garaže na popravak.
“Kad sam završio to pojačalo oduševili smo se tim starim vintage zvukom lampaškog pojačala pa sam odmah krenuo raditi još dva pojačala. Prijatelji koji sviraju, a koji su dolazili kod mene u radionicu, su uskoro počeli naručivati razne modele i tako je krenulo”, govori Miodrag.
Najviše njegovih mušterija je iz Hrvatske, Srbije i BiH, kao i Njemačke i Austrije, a jedan od njih je i proslavljeni košarkaš Dino Rađa kojem nisu strane ni muzičke vode. Za izradu pojačala koristi najkvalitetnije komponente koje se mogu naći na domaćem tržištu, a transformatori su također domaće proizvodnje.
“Ovaj posao jeste isplativ, ali i ne baš unosan budući da smo mi mala sredina, a dosta ljudi je skeptično prema nama graditeljima muzičke opreme. Ipak, tu su stalne mušterije koje mi se stalno vraćaju i ne žele kupiti nijedno drugo pojačalo”, kaže Miodrag.
MK Guitars: Gitare za Vlatka Stefanovskog, Murisa Varajića i Damira Imamovića
Mirza Kovačević iz Novog Travnika rođen je 1957. godine u Prijedoru u porodici u kojoj se njegovala muzika. Njegov otac i stric su bili stolari, a stric je pored toga dobro svirao harmoniku, dok je njegova tetka dobro pjevala sevdalinke.
“Za razliku od druge djece koja su uglavnom dobivala igračke po želji, ja sam imao tu i sreću i nesreću da većinu igračaka uz koje sam odrastao izrađujem sam. Jedan od najupečatljivijih događaja koji su utjecali na moj kasniji život je bio kad su nas kao osnovce odveli u prijedorsko pozorište. Nakon kratke predstave koje se i ne sjećam, tadašnji lokalni bend je svirao repertoar Korni grupe. Moj prvi dodir s električnom pop muzikom je bio fascinantan i ostavio veoma duboke tragove u meni”, govori Kovačević. Već sa 18 godina je pokušao napraviti prvu električnu gitaru, a nakon toga su došli školovanje, fakultet, ženidba, djeca, stvaranje egzistencije i, kako kaže, sve to vrijeme proveo je bez nekog velikog aktivnog dodira s muzikom.
“Prije petnaestak godina s mojim velikim i dragim prijateljem Julijanom Kapetanom, koji nažalost više nije živ, počelo je ozbiljno razmišljanje o izradi prave gitare. Sad kad se svega toga sjećam, čini mi se da sam u tom svom projektu imao samo njegovu podršku. Svi drugi su smatrali da je to preteško, prekomplikovano i prezahtjevno za jednog čovjeka iz BiH. Nakon pola godine rada i istraživanja napravljena je prva stratocaster gitara za koju se moglo reći da potpuno zadovoljava standarde prosječnog muzičara”, govori Kovačević.
Umjesto da stane na tome, krenuo je u istraživanje i usavršavanje te počeo raditi čitav niz novih modela. Prvi modeli su bili na bazi Fenderovih modela, a kasnije je počeo koristiti i iskustva drugih. U međuvremenu je kreirao i nekoliko vlastitih modela.
Drvo za izradu gitara nabavlja sa više strana. Jasen, javor i johu nabavlja uglavnom iz BiH, posebno javor koji je u svijetu poznat po svojoj kvaliteti. Druge vrste drveta, kao što su mahagoni, rosewood, ebanovina i slično nabavlja iz inozemstva.
“U svakom slučaju, drvo mora biti veoma kvalitetno i dobro osušeno kako bi se dobio traženi kvalitet instrumenta. Sve dijelove za svoje gitare izrađujem ručno i također ih sam lakiram. Pri tome mi je kod svake gitare puno koristilo iskustvo brojnih muzičara koji su svirajući te gitare, bilo pohvalama, bilo primjedbama, utjecali na moj rad”, kaže Kovačević i dodaje kako je veliki utjecaj na njegov rad imao prije svih Muris Varajić za kojeg je izradio tri gitare, a jednu je izradio i za Vlatka Stefanovskog.
“Bati Kostiću iz YU grupe poklonio sam gitaru i to tek malo više od mjesec dana nakon što mu je umro sin jedinac. Tu večer na promociji u Novom Travniku Bata je prvi put uzeo svirati poslije sinove smrti. Meni je to puno značilo, a pretpostavljam i njemu. Mnogo gitara sam uradio muzičarima koji nisu toliko afirmisani, ali su isto tako dobri muzičari i što je najvažnije, moji prijatelji”.
U razgovoru za Klix.ba Kovačević ističe kako je nedavno počeo izradu prve jazz gitare po uzoru na velike majstore, uglavnom Amerikance, kao i izradu prve akustične gitare po uzoru na Martin gitare.
Dosad je sarađivao s Damirom Imamovićem kojem je skupa s Ćamilom Metiljevićem izradio tambur tj. kombinaciju saza i gitare.
“To je odavno bila i moja i Damirova velika želja, s obzirom na prisutnost saza u domaćoj izvornoj muzici. Oduvijek sam smatrao da je to predivan instrument koji se može i matematički definisati i svirati na način kako to Damir radi”, kaže Kovačević.
“Ovih dana se pripremam da sve što sam dosad radio iz hobija polako registrujem kao vlastiti biznis i da pokušam živjeti od toga. Iskreno se nadam da će me zdravlje dobro poslužiti i da ću za sobom ostaviti još puno dobrih instrumenata”, navodi Kovačević na kraju razgovora za Klix.ba.
Klix.ba
