S obzirom na nezapamćeno nisku cijenu sirove nafte na svjetskoj berzi, a posebno na činjenicu da je ona već godinu dana u konstantnom padu, litar goriva u Srpskoj morao bi da bude jeftiniji za 40, a cijena autobuske karte za oko 20 feninga.
Ovo tvrde iz udruženja potrošača u RS, naglašavajući da su za ovakav scenario definitivno stečeni svi uslovi te da ni pumpažije ni oni koji u svojoj djelatnosti koriste gorivo više nemaju prostora za vrdanje!
Podsjećaju da je samo od početka godine barel sirove nafte, koji trenutno košta 28 dolara, pojeftinio za čak 25 odsto. Gledano u malo dalju prošlost, njegova cijena je od jula 2008. godine sa rekordnih 147 “sletjela” za nevjerovatan 81 dolar, dok je, s druge strane, cijena litra goriva u RS u pomenutom period pala za tek 30 odsto.
Silazna putanja
Međutim, dok domaći naftaši barem prate dešavanja u svijetu, koliko-toliko usklađujući cijene goriva, taksisti, auto-prevoznici i prevoznici uopšte ne razmišljaju o sličnom potezu.
Priznaju da lakše dišu otkad cijena goriva ide silaznom putanjom, ali da još nisu u prilici da se pojeftinjenjem svojih usluga solidarišu sa pumpažijama, uz objašnjenje da ionako posluju na granici opstanka.
Svjesni su i toga da sirova nafta skoro deceniju i po unazad nije bila jeftinija, ali da, ni uprkos tome, neće posegnuti za obaranjem cijena svojih usluga.
Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni saobraćaj RS, ističe za naš list da bi, u suprotnom, njegove kolege i on ključeve kamiona slobodno mogli da okače o klin.
– Tačno je da je nafta pojeftinila i da nas je to malo rasteretilo. Međutim, prije toga smo jedva sastavljali kraj s krajem, naplaćujući turu do Srbije oko 600 KM po šleperu. Ovom cijenom smo se jedva “pokrivali”, tek da opstanemo – ističe Grbić.
Dodaje da bi bilo kakvim pojeftinjenjem prevoznici sami sebi skočili za vrat, posebno u slučaju eventualnog skoka cijene nafte.
– U tom slučaju, teško bismo mogli vratiti cijenu na staro, tako da ne razmišljamo o pojeftinjenju. Naime, cijene nafte i derivata veoma često variraju, tako da ne možemo biti sigurni da uskoro neće doći do njihovog skoka – poručuje Grbić.
I taksisti tvrde da nisu u prilici da razmišljaju o obaranju cijena svojih usluga s obzirom na to da, kako kažu, građanima već odavno izlaze u susret popustima.
– Neke naše kolege idu sa 30, a neke sa čak 50 odsto popusta na cijenu vožnje. Uprkos pomenutom padu cijene goriva, mi jednostavno ne možemo da idemo sa dodatnim pojeftinjenjem. U tom slučaju, načisto bismo propali – kaže za naš list predsjednik “Banjalučkog taksija” Dragan Purišić.
Dok pojedini banjalučki odbornici smatraju da bi cijena karte u gradskom prevozu mogla da bude jeftinija za 20 feninga, auto-prevoznici poručuju da od tog nema ništa s obzirom na to da, kako objašnjavaju, gorivo nije jedina stavka u njihovom poslovanju.
– Tačno je da je ono pojeftinilo, ali su neke druge stvari poskupjele. Tako je cijena autobuskih guma u protekle četiri godine porasla za 40 odsto, a tu su i plate, porezi, doprinosi. S druge strane, mi od grada ne dobijamo nikakve subvencije, tako da razlika u cijenama mjesečnih karata za penzionere, đake i studente, koje su zaista jeftine, ide isključivo na naš račun. Mi više od ovoga zaista ne možemo – poručuju za naš list iz banjalučkog “Autoprevoza”.
Realna računica
Međutim, iz udruženja potrošača poručuju da, nakon pojeftinjenja goriva, makar i nedovoljnog, svi oni koji ga koriste u svom poslovanju treba da pojeftine svoje usluge.
– Međutim, građane će, izgleda, to opet mimoići! Taksisti, prevoznici i auto-prevoznici uvijek kukaju da su na granici opstanka, ali malo ko od njih prestaje sa radom. To je dokaz da prostora za pojeftinjenje ima, posebno sad kad je cijena goriva, odnosno sirove nafte, već godinu dana u padu – ističe za Press direktorka prijedorskog Udruženja građana “Don” Murisa Marić.
Prema njenim riječima, i vlasnici benzinskih pumpi u RS bi mogli da još pojeftine gorivo, odnosno da bi njegova realna cijena bila 1,2 KM.
– Takođe je van pameti da cijena nafte i goriva pada, a da u opštinama u RS poskupljuju komunalne usluge. Tačno je da to neće biti neki veliki izdatak za kućne budžete, ali je apsurdno da do poskupljenja komunalija u ovim uslovima uopšte i dolazi. Pored usluga prevoza, cijene svojih proizvoda mogli bi da snize i pekari, kao i ostali proizvođači koji u procesu koriste gorivo – kaže Marićeva.
Hljeb mijese po starom!
Pekari poručuju da ni njima ne cvjetaju ruže, zbog čega neće mijenjati cijene svojih proizvoda.
– Dobavljačima dajemo daleko veće marže nego što su naše, inače neće da rade sa nama. Pored svih ostalih nameta, pojeftinjenje goriva za nas zaista ne mijenja puno situaciju, prije svega jer ono ne učestvuje u značajnom procentu u pekarskoj proizvodnji. Primjera radi, na pomenutom padu cijene goriva mi mjesečno uštedimo oko 100 KM, a to ne može biti presudno za pojeftinjenje hljeba i drugih peciva – kaže za Press član Sekcije pekara Zanatsko-preduzetničkog udruženja Doboj i vlasnik pekare “Dujaković”, Radomir Dujaković.
Press RS
