Dječja razmaženost nastala je upravo zbog roditelja, a čak i da nije – odgovornost roditelja je da riješe taj problem, smatra Elen Rouz Glikman, autor knjige “Vaše dijete je derište i vi ste krivi za to”.
1. Mislite da se oni na taj način izražavaju
Ako vaše dijete grize, “cvili” ili udara, a, vi jednostavno sami sebi govorite: “To mala djeca rade, to je faza i proći će”, moglo bi značiti da imate problem. Čak i kad su u pitanju jako mala djeca, morate odrediti posledice za dijete, bez da uvijek grlite dijete i govorite: “Dušo, što se dogodilo, jesi li ljut/a? Reci mi, zašto ujedaš? Jesi li mi tužan/a?”.
“Ako djecu ne činite odgovornima za njihovo ponašanje, tada ih, nažalost, pretvarate u razmaženu djecu.”
2. Ne dopuštate im da odrastu
Mnogo roditelja nesposobno je i nespremno pustiti djecu da odrastu. Roditelji koji ne dopuštaju djeci da preuzmu odgovornost, koja ne znaju što je samostalnost i nemaju samokontrolu – odrastajući zaostaju u svojoj zrelosti. “Kad imate dijete od osam godina koje ne može da izađe na kraj s time da nije uvijek po njegovom i da neće uvijek dobiti ono što želi, morate shvatiti da vi, kao roditelj, preuzimate dosta krivice za takvo ponašanje”.
3. Kriviac je uvijek neko drugi
Istina je da nije pošteno da djeca gledaju TVprogram za koji biste očekivali da će imati sladak sadržaj primjeren dobi djeteta, a umjesto toga gledaju djecu koja oponašaju ponašanja koja su nepristojna, nepodnošljiva ili puna nepoštovanja prema odraslima. Djeca se tada žele ponašati na isti način i nisu roditelji krivi što djeca imitiraju takvo ponašanje. Međutim, iako to nije pošteno, gledanje televizijskog sadržaja je roditeljska odgovornost i upravo roditelji treba da ili ograniče ono što djeca gledaju ili razgovarati sa djecom oko toga što gledaju i razjasniti kakvo ponašanje je prihvatljivo. Samo zato što niste vi ti koji ste dijete naučili lošem ponašanju, to ne znači da ste oslobođeni odgovornosti za takvo ponašanje i da ne morate objasniti djetetu zašto je takvo ponašanje loše.
4. Imate iskrivljen osjećaj roditeljstva
Da bi bili dobri roditelji, mnoge mame i tate vjeruju da treba svojoj djeci da budu najveći ‘borac’ i ‘čuvar’ u svakom trenutku. Zapravo, roditelji bi trebalo da budu sposobno ‘maknuti’ sebe iz takve uloge i razmišljati o sebi kao o djetetovom roditelju, a ne o njegovom/njenom najvećem obožavatelju i navijaču. To će vam omogućiti da sagledate dijete objektivno i promjenite način na koji razmišljate. Umjesto da se fokusirate na ono što treba da učinite kako ne biste pokazali djetetu da mislite da je najbolje na svijetu, fokusirajte se na ono što vi treba da radite sa svojim djetetom kako biste ga učinili zrelom i odgovornom osobom.
5. Potičete osjećaj ‘prava’
Biti roditelj je teško, niko ne voli stalno da govori djeci riječ ‘ne’ i djeca ne vole kada im se riječ ‘ne’ govori. Stoga, kada se djeca naviknu da većinu vremena čuju riječ ‘da’ – to im daje osjećaj prava zbog kojeg se osjećaju kao da ništa nije dovoljno. “Kada naša djeca cvile za nečim i mi im to damo, stvaramo osjećaj prava na to. Oni žele to nešto i sposobni su da cvile zbog toga dok to ne dobiju, a znaju da će dobiti. Ne treba puno da djeca steknu taj osjećaj prava i osjećaju se da treba da to imaju samo zato što to žele.
6. Opravdavate ih samo zato što su mali
Samo zato što je vaše dijete malo, to ne znači da ne treba da znaju za disciplinu. Čak i ako je nešto razvojno prikladno, to ne znači da je prihvatljivo. Na roditeljima je da nauče djecu šta je ispravno, a što nije u svakoj situaciji. Postoje određena ponašanja, poput grizenja ili udaranja za koje očekujete vidjeti kod malog djeteta, ali ne očekujete kod sedmogodišnjeg ili osmogodišnjeg djeteta, ali čak i takva ponašanja trebaju se osloviti i riješiti inače će se nastaviti.
7. Dopuštate im da vam se tako obraćaju
Ako vas dijete nazove glupim, nema poštovanja prema vam u društvu drugih odraslih ili svojih vršnjaka, ako zahtjeva stvari bez da vas pita ili vam zahvali – a, vi ne činite ništa kako biste takvo ponašanje zaustavili – razmaženo ponašanje postaje u potpunosti vašom krivicom.
“Kada dopuštate djetetu da razgovara s vama na način na koji ne biste dopustili svom partneru, prijatelju ili bilo kome drugome da tako razgovara, to je još jedan znak da je vaše dijete razmaženo”, objašnjava Glikman.
8. Niste svjesni takvog ponašanja u ranoj dobi
Čak i kada je vaše dijete beba, trebalo bi da budete svjesni ponašanja koja želite da dijete jednog dana usvoji. “Trebalo biste o ovome da uvijek mislite, ako želite da vaše dijete bude pristojno, tada ga od samog početka učite da vam govori ‘molim te’”. Čak i kada su djeca jako mala, dajemo im izbor kako da se ponašaju. “Primjera radi, ‘Vrijeme je za užinu, hoćeš li breskvu ili nektarinu?’ ili ‘Vrijeme je da idemo, hoćeš li da ti pomognem da se smjestiš u sedište?’ Odgovori bi već tada trebalo da budu: Da, molim te, ili ne, hvala ti’”.
9. Ne gledate ‘širu sliku’
Razumljivo je da ste pristrani prema svom djetetu, ali na taj način, činite im lošu uslugu. Zbog toga prelazite preko razmaženog ponašanja i opravdavate ponašanje djeteta u mnogim situacijama. Vaše dijete vjerovato nije razmaženo uvijek, ali samo zato što vas tako često očara svojim ponašanjem, ne znači da se u nekim situacijama ne ponaša potpuno razmaženo. Kada sagledate ‘širu sliku’, moći ćete prepoznati kada je u pitanju razmaženo ponašanje i napraviti neke promjene. “I dalje volimo našu djecu kada gledamo ‘širu sliku’. Ponekad je teško videti neke dijelove, neke osobine ili ponašanja koja su razmažena i shvatiti da ih moramo naučiti da ne nastave s takvim ponašanjem”.
10. Ne nosite se dobro s javnim ispadima bijesa
Ako ignorišete javne ispade bijesa i ne odvedete dijete u stranu kako bi riješili problem, već odlučite nastaviti kupnju u trgovini kao da se ništa ne događa ili nastavite jesti u restoranu – učite dijete da se može ponašati kako god hoće i da je u redu ne imati razumjevanja prema drugim ljudima.
“Osjećaji djeteta, želja da izrazi svoj osjećaj ljutnje ili frustracije i vaša želja da ručate u javnosti – ništa od toga ne nadilazi pravo drugih ljudi da u miru jedu svoje jelo”.
11. Bojite se da budete grubi
O svemu razmišljate previše, analizirate sve i brinete se da će vaše metode povrijediti dijete. Imajte na umu da riječ ‘ne’ neće uništiti djetetovo samopouzdanje, a granice koje postavite neće uništiti povezanost koju imate s djetetom. “Ono što će učiniti jest naučiti ih doživotno kako da se ponašaju pristojno, kako da druge ljude tretiraju pristojno i kako da poštuju druge ljude, a to je ono što stvarno želite. Djeca se neće sjećati onog puta kad ste ih poslali u svoju sobu umjesto da ste im dopustili da se ‘izraze’ na način da viču i bacaju se po podu. Ono čega će se sjećati jeste da su imali roditelja koji ih je volio, ali koji je bio izričit, koji je postavio neke granice i koji ih je naučio kako se bolje ponašati.”
