I dok je danas zaštita lagan zadatak, u davna vremena ljudi su se snalazili kako su znali. Ti davni kondomi nisu bili ni približno ugodni i učinkoviti kao današnji – muškarci su na svoje polne organe navlačili zaista svašta.
Prvi poznati kondomi datiraju 11.000 godina prije Hrista. Njihovi crteži pronađeni su u jednoj ćeliji u Francuskoj.Stručnjaci kažu kako su u to doba muškarci koristili neku vrstu životinjske kože.
Dokazi o upotrebi kondoma pronađeni su i u egipatskim hijeroglifima te u grčkoj mitologiji. Nagađaju da su Egipćani svoje penise znali zamotati u tanku tkaninu koja zapravo nije štitila od neželjene trudnoće već od uboda kukaca tokom seksa.
U Grčkoj, na Kreti, je pronađen dokaz o korištenju neke vrste kondoma za vladavine kralja Minosa. Stručnjaci su uvjereni da su tada muškarci koristili kozji mjehur. Drevni Rimljani, takođe, su bili poklonici kozjih mjehura, ali i komada crijeva.
Tokom 15. vijeka Japanci i Kinezi imali su svoje verzije kondoma – stavljali su se na vrh penisa, a bili su izrađeni od svega i svačega – životinjskih crijeva, svilenog papira, rogova pa čak i od oklopa kornjače.
Oko 16. stoljeća širom Evrope počela se širiti nimalo ugodna polna bolest – sifilis (tada je bila poznata kao “francuska bolest”). Bio je to veliki problem za seksualno aktivno stanovništvo sve dok italijanski liječnik Gabriele Falopio nije proizveo svoju verziju kondoma, kako bi pomogao u borbi protiv epidemije sifilisa.
Radilo se o lanenoj navlaci za penis natopljenoj hemikalijama koja se vezala vrpcom kako ne bi kliznula sa polnog organa. Čak je napravio i veliko istraživanje svog izuma na 1.000 učesnika. Niko od njih nije se zarazio sifilisom tokom seksa, čime je dokazao da je učinkovit. Falopio je tako prvi proizveo kondom koji štiti od polno prenosivih bolesti.
Ali, sreća stanovništava nije dugo trajala – crkva se odlučila umiješati. Katolički teolog Leonardus Lesius je 1605. godine proglasio kondom nemoralnim. Vijek kasnije protiv takvog oblika zaštite pobunio se i engleski liječnik Danijel Turner koji je pokrenuo kampanju protiv korištenja kondoma. Vodio se parolom da to samo promoviše nesiguran seks poticanjem muškaraca na više seksualnih partnera.
Ali, uprkos protivnicima kondoma, ljudi su ih prigrlili. Uglavnom su se pravili od crijeva životinja i postali su naširoko dostupni. Prodavali su ih čak i u pabovima te u brijačnicama širom Evrope i Azije krajem 18. vijeka.
Ali, ti kondomi nisu bili jeftini pa su muškarci znali jedan koristiti više puta.
Do 19. vijeka tržište kondomima je procvjetalo. Za pojavu kondoma sličnijih današnjima zaslužan je Čarls Gudjer, mada mu to nije bilo ni na kraj pameti. On je 1839. godine otkrio postupak vulkanizacije nakon osam godina eksperimentisanja sa sirovom gumom. Nedugo nakon toga pojavio se i prvi gumeni kondom – bilo je to 1855. godine, a kondom se mogao koristiti više puta.
Taj prezervativ je lako padao pa se ljubavnici nisu mogli posve opustiti tokom seksa. Spas se pojavio 1920. godine s izumom lateksa – kondomi su postali ugodniji i prilagodljiviji raznim dimenzijama penisa. Nova revolucija u industriji kondoma dogodila se 1957. godine kada je Durex stvorio prvi kondom s podmazivanjem.
