Igranje igrica na mobitelima umjesto vježbanja matematike ili zabavljanje na Snapchatu tokom obroka postali su svakodnevnica svih roditelja. Činjenica je kako će danas svi mališani radije tražiti mobitel nego novu loptu, ali koliko su i u kojoj dobi spremni za korištenje ovih uređaja, pitaju se svi roditelji.
Većina mališana u našoj zemlji mobitele dobiju već u prvom, drugom ili trećem razredu osnovne škole. One roditelji koji uspiju izbjeći kupovinu tako rano, brzo kući dočekaju žalbe “svi u razredu imaju mobitel osim mene”.
U osnovnim školama širom BiH uglavnom je strogo zabranjena upotreba mobitela. Kako nam priča direktor OŠ Grbavica I u Sarajevu Omer Begović, prije pet godina nastavnici ove škole imali su velikih problema tokom održavanja nastave zbog mobitela.
“Učenici su se dopisivali, fotografisali, igrali igrica… Danas mogu čuvati mobitele u džepovima na bešumnom radu, što važi i za nastavnike. Svi su upoznati s ovim pravilima i roditelji se slažu sa zabranom. Školski telefon je uvijek na raspolaganju za sve, a roditelji su prestali zvati djecu za vrijeme nastave”, kazao nam je Begović.
Djeca ne razumiju virtualni prostor
Djeca do 12 godine ne doživljavaju ljude i pojave na način kako ih doživljavaju odrasli, pojasnila nam je psihologinja i psihoterapeutica Nermina Vehabović-Rudež. Stoga, prilikom korištenja mobitela, laptopa i interneta, igranja igrica bez kontrole i nadzora roditelja, postoji mogućnost kako djeca uopće ne razumiju određene sadržaje onako kako su oni predstavljeni u virtualnom prostoru.
Vehabović-Rudež smatra kako mobiteli udaljavaju djecu od ljudi te ih vode u imaginarni svijet iz kojeg poslije teško izlaze.
“Nema nikakvog obrazloženja u tome da dijete sjedi u kolicima i gleda crtani na mobitelu ili slobodno istražuje sadržaje na internetu dok roditelji piju kafu.
Nažalost, nerijetko susrećem mlade roditelje koji su ponosni što im dijete koristi mobitel i što zna gdje su koje funkcije. To nije nikakav dokaz intelektualnog napretka. Djeca se trebaju igrati s igračkama koje podstiču njihov razvoj te s vršnjacima različitih društvenih igara kroz koje uče o međuljudskim odnosima, zastupanju sebe, rješavanju konlikata… To doprinosi njihovom mentalnom, socijalnom i emocionalnom sazrijevanu. Ne smijemo zaboraviti kako smo mi socijalna bića i da naša sreća zavisi od odnosa s drugim ljudima”, istakla je Vehabović-Rudež.
Psiholozi su mišljenja kako su djeci daleko zanimljiviji sadržaji na mobitelima od suhoparno napisanih školskih udžbenika, što sigurno mogu potvrditi i roditelji.
“Najvažnija je kontrola upotrebe mobitela u školi i kod kuće”, kaže Vehabović-Rudež.
Ona u praksi predlaže roditeljima da djeci dozvole korištenje mobitela najviše jedan sat tokom dana. Dodaje da roditelji moraju znati kako se zaključavaju određeni sadržaji i biti uvijek na korak ispred svoje djece.
“Imam nekoliko klijenata osnovaca koji gube interes za školu. Danju se ne mogu razbuditi jer do kasno noću igraju igrica. Zbog toga ulaze u sukob s roditeljima, izbjegavaju školu jer nisu spremni za čas, javlja im se bezvoljnost…”, priča nam Vehabović-Rudež.
Procijeniti odgovornost djeteta
Pravo vrijeme za nabavku mobitela je odluka svakog roditelja i za to nije važna dob, već zrelost djeteta, osjećaj odgovornosti i sklonost poštivanju pravila u kući i školi, smatra psihologinja i psihoterapeutica Armina Čerkić. Ona pojašnjava kako roditelji moraju vrlo ozbiljno procijeniti odgovornost djeteta.
“Skora istraživanja pokazuju da kontinuirano korištenje tehnologije više od četiri sata utječe na način na koji se naš mozak ponaša i dovodi do pojačanog rada centra koji izaziva zadovoljstvo. Ovisnost o tehnologiji i mobitelima ima isti učinak na dječiji mozak kao kokain. Čak i direktor neuronauke na UCLA univerzitetu Peter Whybrow, naziva ovu pojavu ‘elektronski kokain’”, kazala nam je Čerkić.
Ipak, dodaje Čerkić, djeca danas odrastaju s internetom zbog čega je besmisleno uvoditi zabrane. Naprotiv, potrebno je unaprijediti odnos djece prema tehnologiji. Ona savjetuje kako mobitel svakog djeteta prije svega mora biti pod šifrom zbog zaštite informacija.
“Roditelji zajedno s djecom trebaju razgovarati i usaglasiti pravila oko slanja poruka, pravljenja i objavljivanja slika i videa, razmjene informacija i korištenja interneta. Djeca trebaju razumjeti koje posljedice ovo ponašanje ima jer digitalni trag ostaje pohranjen na internetu i može biti dostupan i kad odrastu. Roditelji trebaju kreirati sigurno okruženje za djecu i koristiti programe koji štite djecu od štetnih sadržaja te istovremeno biti dostupni za pitanja koja djeca imaju oko sadržaja s kojima se susreću”, savjetuje Čerkić.
Prema istraživanima provedenim u Engleskoj 2016. godine, šestero od desetero djece između osam i 12 godina imaju mobitele. Australijski institut za porodične studije prošle godine je registrovao kako djeca između četiri i pet godina svaki dan provode oko 2,2 sata gledajući u elektronske ekrane, dok je ovaj broj povećan na 3,3 sata za djecu uzrasta od 12 do 13 godina. Američka akademija pedijatara je smanjila preporučeno vrijeme upotrebe mobitela za djecu ispod pet godina na samo jedan sat dnevno.
Na kraju, nije sve tako crno, slažu se Čerkić i Vehabović-Rudež. Mobiteli imaju i svoje pozitivne strane. Postoje odlične mobilne igrice za razvoj mentalnih sposobnosti i koncentracije, djeca mogu uz pomoć mobitela i interneta brzo doći do potrebnih informacija, javiti se roditeljima dok su u školi, komunicirati s prijateljima, učiti vezu između uzroka i posljedica prilikom kreiranja različitih sadržaja…
Ipak, poručuju psihologinje, iako mobiteli imaju pristup stotinama aplikacija, ništa ne može zamijeniti vrijeme koje djeca provedu u prirodi.
