Studenti, braća Nenad i Aleksandar iz sela Plaskovac kod Topole pet dana nedeljno uče, a dva su zemljoradnici.
Poljoprivredom se bave i čitavo ljeto, od spremanja ispita sate kradu za poslove u vinogradu i voćnjaku. Nenad završava mašinstvo, Aleksandar ekonomiju.
– Od toga živimo, to nam plaća studije, dužni smo da pomognemo roditeljima – kažu braća koja na pitanje “selo ili grad” jednoglasno kažu – oba!
Nenad Đorđević ima 25 godina, i upravo kreće na drugu godinu master studija na Fakultetu inženjerskih nauka u Kragujevcu. Kada nije u gradu, u Plaskovcu je ili prodaje svoju robu na manifestacijama u okolini, kao što je Oplenačka berba. A na berbi je nastupio sa djevojkom Sofijom Petrović, koja mu je koleginica na fakultetu, ali i pčelarka.
– Imamo jabuke, šljive, breskve, višnje i grožđe na oko šest hektara. Proizvodimo vino, ali i rakiju- komovicu i šljivu. Zadovoljan sam kako je grožđe rodilo ove godine, ima visok procenat šećera i biće dobrog vina. Na Oplenačku berbu iznjeli smo voće i prošlogodišnje vino jer ovogodišnje nikome još nije gotovo – objašnjava Nenad.
On kaže da je poljoprivrednik od detinjstva, jer djeca na selu rano počnu da pomažu roditeljima. Ipak, opredjelio se za studije mašinstva, sada je na master studijama. Nenad kaže da će tražiti posao u struci koju je birao, a da će do radnog mjesta biti u vinogradu i voćnjacima.
– Imam utisak da nikada zapravo neću otići sa sela, ne mogu da zamislim da konstantno živim u gradu kada završim fakultet – kaže Nenad.
Njegov brat Aleksandar završava ekonomiju. Kaže, malo se odužilo jer zna da bude problem kada ljeti neko bira između spremanja ispita i silnih poslova u selu.
Na Oplenačkoj berbi braća su nastupila i sa medom na tezgi. Nije njihov, med je izložila Sofija Petrović, Nenadova devojka. Smiju se na opasku da bi ako jednom udruže svoje živote mogli da udruže i proizvodnju.
– Moji roditelji se pčelarstvom bave od 1998. godine. Košnice su nam u selu Trnava. Još kao mala pomagala sam ocu oko vađenja i pakovanja meda. Tada smo imali samo bagremov i livadski med, a kasnije smo majka i ja počele da uvodimo inovacije, kombinujući med sa suvim voćem i lekovitim biljem. Dalji planovi su nam proizvodnja krema i uopšte kozmetike. Takođe, moj je plan da završim master i zaposlim se kao mašinski inženjer, jer to je moj prvi izbor. Pčelarenje će biti samo hobi – kaže Sofija.
Braća Đorđević vikend pred početak obaveza na fakultetu provode na selu, tu gdje su cijelo ljeto pomagali roditeljima koji ih izdržavaju na studijama i omogućavaju im da biraju svoj poziv u životu.
