U naselju Zagrad, na samo stotinjak metara od centra Prijedora, u jednoj od novih kuća nestvarna slika. U prizemlju, u dnevnoj sobi, u kupatilu, ispod stepenica, na tek prostrtoj slami… ovce, njih šezdesetak s janjadi. Privremeno ih je tu, nakon spašavanja, smjestio mještanin Hasan Elkaz (63).
Prozori kao ulaz
Priča da nije imao izbora, jer je nova i još neuseljena kćerkina kuća bila jedino rješenje za stado od kojeg živi.
– Ma, bilo je strašno. Mojih pet prijatelja i ja u čamcu. Svaki od nas u naručju drži po ovcu, da ne bi ispala u vodu… Vraćali smo se tako desetak puta dok ih sve nismo smjestili. A kroz prozor smo ih ubacivali, jer je voda bila dotle. U čamcu su se dvije ovce i ojanjile, valjda od stresa i muke. Od tih šest janjaca četiri su ostala – priča Hasan.
Dodaje da njegova kćerka Emili Crnkić s porodicom živi u Norveškoj i da zna da su ovce u njenoj novoj kući. I nema ništa protiv.
Nenadani stanari tu će biti još neko vrijeme, na radost Hasanove unuke Rijane, koja se svakodnevno igra s njima, dok on ne očisti torove na obližnjoj adi gdje inače ovce budu. Kaže da je beskrajno zahvalan ljudima koji su mu pomogli, jer da nije bilo njih, ostao bi bez stada koje hrani porodicu Elkaz.
Velika šteta
– Sa mnom su bili Ostoja Karač, Rizah Crnalić, Derviš Crnalić, Nikica Ciganović i Halid Duratović. Bez njih ništa ne bih mogao. I sada mi pomažu da očistim tor. Kada iselim ovce, kćerkinu kuću valja temeljno dezinfikovati – kaže Hasan, koji je u poplavi u Prijedoru pretrpio štetu od najmanje desetak hiljada maraka.
Dragocjeni čamac
Hasanova supruga Sabra na trenutak plače, a onda se sretna, zbog žive glave i činjenice da su uspjeli spasiti svoje stado, nasmije. Emocije se smjenjuju iz minute u minutu i trebat će još mnogo vremena da se zaboravi muka koju su prošli. Elkazi ne pamte ovakve poplave.
– Koliko sam ja udata ovdje, a ima 40 godina, prvi put da nam je voda ušla u kuću – kaže Sabra i dodaje da je prava sreća što imaju svoj čamac, koji je u Zagradu, kako kaže, dio života.
Dnevni avaz
