Munib Šumić (71), mještanin Hasanovaca, zaseoka Donje Ljubije kod Prijedora, ima dvije penzije koje “očima nateže” da bi pregurao mjesec. Jedna je iz RS i “teška” je cijelih 16,8 maraka, a druga, ona “velika” iz Federacije iznosi čak 69 maraka.
Drugih primanja Munib, koji je svoje penzije više nego časno zaradio u ljubijskoj “Keramici” i “Kamengradu” u Sanskom Mostu, nema, ne računa li se “stado” od pet koza koje su mu vanredan izvor prihoda. Starina koja pamti i bolja vremena iskreno priznaje da bi bez sinova odavno umro od gladi.
Nije svejedno
– I oni rade za dnevnicu, imaju svoje familije, ali mi opet pomognu. Onoliko koliko mogu. Od ovih mojih penzija platim malo struje, tek da je ne isključe, račun za smeće, odvojim malo i za TV… Vodu ne plaćam jer nemam od čega – kaže Munib.
Na naše pitanje je li i poštaru neprijatno kad mu nosi penziju, odgovara s osmijehom i ravnodušnom konstatacijom da “čovjeku nije svejedno”.
– Razumije on nas dobro, jer ne dijeli samo meni ovako “veliku” penziju. Ima nas nekoliko nesretnika čije su penzije, one iz RS, sve zajedno kad saberemo, možda malo veće od stotinjak maraka – kaže Munib, koji je nedavno dobio paket iz prijedorskog “Merhameta”.
Obradovao se, kaže, jer u šest godina nikakva pomoć nije stigla na njegova vrata.
Lijek od 600 eura
U sličnoj situaciji je i Nijaz Zubanović iz Donje Ljubije, koji je široj javnosti postao poznat po herojskoj priči u kojoj mu je supruga Safeta nedavno donirala bubreg, u RS trenutno prima penziju od 28,80 maraka. Ona federalna malo je veća i iznosi oko 120 maraka.
– To je ponižavajuće i ne znam kako bi to čovjek nazvao. To se ne može okarakterizirati ni kao penzija, a ni kao pomoć. Kad je primim, samo je “prenesem” na telefon i to je to – kaže Nijaz i dodaje da je samo jednu dozu lijekova, koje mu je prepisao profesor iz Francuske gdje je operiran, u Sloveniji platio 600 eura. Da nije bilo pomoći prijatelja i “Otvorene mreže”, lijek koji mu znači život, vjerovatno, ne bi kupio.
Dnevni avaz
