Kad jednom izgubiš dom, bude ti jako teško i misliš da nemaš sreće, a kad ti se to desi dva puta to je prava žalost od koje se osjećaš jadno i ne znaš kuda bi dalje.
Upravo takav osjećaj i sudbina prati Boška Latinovića iz prijedorskog naselja Tukovi, koji je nakon što je napustio ratom zahvaćeni Ključ, opet ostao bez ičega, pošto mu je voda uništila ionako loš stan u zgradi.
“Ni sam ne znam šta da radim i šta da čistim i sređujem kada je sve uništeno, a novi namještaj nemam od čega da kupim”, kazao nam je on.
Bolje nije prošla ni Slavica Ljubičić, njegova komšinica, koja živi u susjednoj zgradi, a koja je namjenski građena za porodice palih boraca.
“Voda nam je za tri minuta sve potopila, a stvari su sve otišle i sve su bačene. Ovdje više života nema i ne vraćam se pa makar pod šatorom spavala”, jada se ona i dodaje da je zbog svega nekada uhvati panika i muka zbog koje bi, kako nemoćno kaže, “sve pobila oko sebe”.
Možda i ne treba da čudi to što ova žena ne želi da se vrati, s obzirom na to da su krhke zgrade, dok se naseljem širi nesnošljiv smrad ustajale vode i kanalizacije.
Nešto niže niz naselje srećemo Fehima Bačića, profesora u penziji, koji je nakon što je mu je kuća poplavljena evakuisan pa je sunčan dan iskoristio da počisti blato i mulj koje je Sana nanijela.
“Pomoć dobijamo stalno i nije istina da nas niko ne obilazi. Nismo ni mogli očekivati da nam bude pomognuto onih dana kada nam se nije moglo ni prići. Kada su nas kupili u čamce, spasioci nisu gledali na sebe i uskakali su u vodu do vrata kako bi do nas došli”, prepičao nam je on.
Iako penzioner, on nije klonuo duhom, a kako kaže, uz pomoć prijateljice Koviljke, koja je došla čim je to bilo moguće, sve će biti očišćeno.
Zoranu Railiću bujica je slupala automobil, a od kuće napravila pravu deponiju.
“Moj komšija kada je vidio ovo, umro je od muke, a danas mu je sahrana”, kazao je on i dodao kako je jedina dobra stvar u cijeloj nesreći što kabasti otpad odvoze stalno i u kontinuitetu.
U gradu na Sani juče su mogle biti viđene dvije potpuno različice slike, s obzirom na to da je centar grada ostao netaknut i da u njemu funkcionišu sve institucije i poslovni objekti, dok se, sa druge strane, naselja Raškovac, Tukovi, Gomjenica i drugi guše u prašini i blatu.
Pomoć stiže sa svih strana, a konvoj od pet kamiona punih hrane juče je stigao iz Velenja, grada u Sloveniji sa kojim je Prijedor pobratimljen.
Takođe, u Prijedoru je i ekipa od oko 40 volontera Crvenog krsta iz Ključa, koji redom, od kuće do kuće u prigradskim naseljima idu i pomažu u čišćenju, a iz samog grada je na terenu oko 500 omladinaca koji su spremni da pritrče u pomoć.
Marko Pavić, gradonačelnik Prijedora, rekao je da je od predsjednika Vlade Republike Srpske i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srpske zatražio pomoć u uništavanju komaraca u cijeloj regiji, budući da lokalna dezinsekcija ne bi dala željene rezultate.
“Komarci, miševi i zmije pojavili su se u ogromnom broju i zato sam zatražio pomoć u avionskom prskanju komaraca, ako je moguće, već sutra”, kazao je juče Pavić.
Kako je rekao, ugroženom stanovništvu najpotrebniji su sanitetski materijal, materijal za dezinfekciju i pumpe za ispumpavanje.
Inače, prve procjene pokazuju kako je usljed poplave i izlijevanja rijeka u Prijedoru poplavljeno oko 5.000 objekata, uglavnom u prigradskim naseljima i uz rijeku Sanu.
“Još imamo kuća koje nisu oslobođene vode, ali se sve čini kako bi se uspjelo u tome. Ispumpavamo i bunare u seoskom području, jer ti ljudi nemaju druge vode, a dostavljene su im i cisterne sa pitkom vodom”, kazao nam je juče Milenko Đaković, zamjenik gradonačelnika Prijedora, koji je za danas najavio veliku akciju odvoženja otpada koju je stanovništvo nagomilalo bacajući upropašteni namještaj.
Prema njegovim riječima, nivo Sane sa njenim pritokama opada i situacija se stabilizuje, u toku je utvrđivanje i velikih posljedica od poplava, a vrši se i asanacija terena gdje prvo sklanjaju leševe uginulih životinja, kako bi bila spriječena zaraza.
Nezavisne novine
