Na teritoriji koju pokriva Okružno tužilaštvo Banjaluka u posljednjih 20 godina dogodilo se 28 ubistava, koja i dalje nose oznaku “neriješeni slučaj”. Počinioci tih zločina nikada nisu otkriveni ili sudski procesuirani, a Press donosi listu svih nerasvijetljenih ubistava od 1996. godine do danas.
U tužilaštvu uvjeravaju da su sve istrage aktivne i da se na njima radi u saradnji sa centrima javne bezbjednosti Banjaluka i Prijedor. U policiji tvrde da se istrage vode pojedinačno i sa jasnim planom.
– Za dio ubistava, u operativnom smislu, došlo se do korisnih saznanja i informacija koje upućuju na konkretne izvršioce. Za svaki predmet postoje aktivni operativni planovi po kojima postupaju kriminalistički inspektori specijalizovani za tu vrstu krivičnih djela i po njima se svakodnevno postupa. U rasvjetljavanje su uključene i druge organizacione jedinice MUP-a RS, a vrši se i razmjena informacija sa svim policijskim agencijama u BiH i regionu – rekla je portparolka CJB Banjaluka Marija Markanović.
Radovan Grbić
Radovan Grbić Cule (50) iz Prijedora ubijen je 23. aprila 2014. na pragu svoje kuće u selu Rasavci. Ubica se automobilom dovezao pred kuću i zatrubio da bi Radovana izmamio napolje, a kada je Grbić izašao, u njega je ispalio više hitaca iz automatske puške, kalibra 7,62 mm. Pogođen je sa 12 metaka u vrat, grudni koš, ruke, noge i prepone. Grbić se bavio uzgojem pasa, a imao je bogat kriminalni dosije, pa je spisak mogućih motiva ubistva podugačak. Odležao je zatvorsku kaznu od osam godina i sedam mjeseci zbog ubistva Milanka Grbića u noćnom klubu “Krejzi hors”, krađe vozila i drugih krivičnih djela. U dva navrata hapšen je zbog trgovine narkoticima, ali je oba puta njegov brat Željko preuzeo odgovornost za posjedovanje 26 kilograma marihuane, odnosno 3.000 stabljika indijske konoplje. U istrazi su ispitane desetine lica, urađeno je više vještačenja, ali ubica je i dalje na slobodi. Iza Grbića je ostalo pet kćerki.
Irena Predojević
Irena Predojević (28) iz Kozarske Dubice ubijena je u noći između 6. i 7. avgusta 2005. kada se iz noćnog izlaska vraćala kući. Porodica je ujutro prijavila nestanak, a tijelo je sutradan pronađeno na divljoj deponiji smeća u selu Božići. Obdukcijom je utvrđeno da je ubica zadavio Predojevićevu, a leš polio benzinom i zapalio da bi prikrio tragove. Kobne noći Irena je sa prijateljicama bila u nekoliko kafića, a posljednji put je viđena na raskrsnici kod benzinske pumpe “Došlić”, gdje je obično prelazila ulicu na putu do naselja Petra Pecije, gdje je živjela. Policija je u istrazi ispitala desetine osumnjičenih, a u septembru 2007. godine uhapšen je Amel Međedović. Inspektorima je priznao zločin, ali je u tužilaštvu to negirao, pa je u nedostatku dokaza pušten. Policija je sumnjala da je Međedović ubistvo počinio sa Predragom Vrbanom, zvanim Pedi Lopov, čiji je leš nađen zakopan na imanju Gorana Kotarana, koji je osuđen na 20 godina zatvora. U daljoj istrazi su određena lica prisluškivana, ali počinilac nije otkriven.
Stevan Šućur
Stevan Šućur (77) iz sela Trošelji kod Gradiške ubijen je između 10. i 12. februara 2004. pred svojom kućom. Obdukcijom je utvrđeno da je Šućur usmrćen s osam udaraca tupim predmetom u glavu. Tijelo je pronašao komšija, a dva dana ranije posljednji ga je vidio poštar koji mu je donio 234 KM penzije. Stevan je živio sam, i to skromno, od penzije i zemlje koju je davao pod zakup. Motiv zločina nije utvrđen, a pljačka i koristoljublje su isključeni. U kuću nije provaljeno, niti je iz nje nešto ukradeno, dok je kapija bila zaključana. Mještani su ubijenog opisali kao dobrog i poštenog domaćina koji se nikome nije zamjerio. Jedine osobe sa kojima je dolazio u sukob bili su čobani, na koje je galamio i svađao se kada bi na njegovoj zemlji napasali ovce. U danima nakon zločina privedeno je 15 osumnjičenih, među kojima su bili i čobani. Nekolicina je upućena na poligraf, ali su svi prošli to testiranje. Iza Šućura su ostala dva sina, kćerka i unučad.
Jerina Bilbija
Jerina Bilbija (54) iz Prijedora ubijena je između 17. i 21. marta 2003. u svojoj kući u naselju Tukovi. Žena je bila izložena teškom zlostavljanju i imala povrede po glavi, licu, vratu i butinama. Obdukcijom je utvrđeno da je preminula od izliva krvi u mozak, izazvanog jakim udarcima u glavu. Zbog podliva na butinama sumnjalo se i da je silovana, što vještačenja nisu potvrdila. Motiv ubistva je nepoznat, a budući da iz kuće ništa nije ukradeno, koristoljublje je isključeno. Vrijeme smrti nije utvrđeno jer je Jerina posljednji put viđena 17. marta, a leš nađen četiri dana kasnije. U kući su otkriveni sumnjivi DNK tragovi koji su vještačeni u Tuzli, ali tamošnji institut nije mogao da jasno izdvoji i izoluje DNK ubice. U istrazi su privedene 24 osobe, a njih 10 je poligrafski testirano bez rezultata. U pretresu kuće jednog osumnjičenog otkrivena je i krvava odjeća, ali zbog određenih grešaka vještačenje nije moglo da potvrdi da li je riječ o krvi ubijene. Jerina je živjela sama, a zbog narušenog psihičkog zdravlja u nekoliko navrata pokušala je da se ubije.
Goran Kotur
Goran Kotur Kota (34) iz Gradiške ubijen je 3. oktobra 2003. u sačekuši ispred svoje kuće na savskom keju. Prijatelj je dovezao Kotura pred kuću, a kada je on ušao u dvorište, prišao je vozilu u kojem su sjedili njegova supruga i sin. Dok mu je supruga dodavala ključ, odjeknuo je pucanj i Kotur je pao kao pokošen. Pogođen je jednim hicem u desnu stranu leđa, a metak je zakačio kičmeni stub i presjekao arteriju. Zrno se rasprsnulo, pa kalibar nije utvrđen. Pretpostavlja se da je riječ o kalibru 7,9 mm. Ne zna se precizno ni odakle je pucano, a sumnja se da je ubica stajao na prozoru susjedne kuće, koja je napuštena. U njoj su pronađeni opušak i otisci prstiju, za koje nije utvrđeno kome pripadaju. Kotur je bio kriminalac sa poslovnim vezama u kriminalnim i političkim krugovima, te vlasnik firme “Europak” i diskoteke “Tutankamon”. Sa više lica bio je u sukobu, pa je i lista mogućih motiva ubistva dugačka. U istrazi su, bez uspjeha, ispitane desetine osumnjičenih i zločin je pripisan profesionalcu. To potvrđuje i činjenica da su u vrijeme ubistva kamere na Koturovoj kući neobjašnjivo bile isključene.
Rabija Čaušević
Rabija Čaušević (80) iz Kozarske Dubice ubijena je 31. decembra 2002. u svojoj kući u Ulici kneza Mihaila. Starica je živjela sama, a leš su sutradan pronašle komšije. Zatekli su ga u hodniku i bio je prekriven ćebetom i jastukom. Obdukcijom je utvrđeno da je starica nasmrt izudarana tupim predmetom po glavi, a imala je razderotine po licu, uvu i čelu. Istragom je utvrđeno da je ubica, ili više njih, u kuću ušao kroz bočni prozor te da je i pobjegao na isti način. Kuća, a naročito spavaća soba, bila je ispreturana, pa se sumnja da je motiv ubistva koristoljublje. Međutim, tokom uviđaja pronađen je staričin novčanik u kojem je bilo 900 KM, pa ni drugi motivi nisu isključeni. U kući su otkriveni i DNK tragovi, ali nije utvrđeno kome pripadaju. U okviru istrage privedeno je 25 osoba, 12 je vođeno na poligraf i niko nije zadržan u pritvoru. Na osnovu informacija, dobijenih od žrtvine porodice, za jednim licem raspisana je međunarodna potjernica. Ta osoba uhapšena je 2009. godine, ali je u nedostatku dokaza puštena.
Mladen Pekija
Mladen Pekija (43) iz Kozarske Dubice ubijen je 12. marta 2002. u eksploziji bombe podmetnute pod njegov kombi “mercedes”. Kombi je bio parkiran u dvorištu Pekijine kuće u Knežici, a bomba se aktivirala čim je ušao u vozilo. Mladena je iz olupine izvukao otac Mile i sin mu je umro na rukama. Istragom je utvrđeno da je pod sjedište podmetnuta protivpješadijska magnetna mina, punjena sa 40 grama TNT-a. U istrazi su bezuspješno ispitane desetine osumnjičenih, a neki su prošli poligraf. Pekija je bio auto-mehaničar i vozač pri Komandi 11. dubičke brigade VRS. Tokom rata vozio je “krupne zvjerke” tog vremena i bio u prilici da svašta čuje i vidi. Trebalo je i da svjedoči u disciplinskom postupku protiv oficira osumnjičenih za krađu goriva i ratnog plijena. Upravo je to provjeravano kao mogući motiv ubistva, kao i poslovi sa prodajom lovačkih pasa, navodna svađa sa suprugom, ali ništa nije dovelo do ubice. Iza Pekije su ostali kćerka i sin.
Ibrahim Ramulić
Ibrahim Ramulić (64) iz Prijedora ubijen je između 1. i 6. novembra 2001. u kontejneru UN u kojem je živio u zaseoku Brđani u Hambarinama. Ubica ga je tupim predmetom izudarao po glavi i tijelu, a potom ubo nožem u stomak i grudi. Obdukcijom je utvrđeno da su mu polomljene kosti lica i rebra, a smrtonosan je bio ubod u srce. Ramulić je bio jedan od prvih povratnika u Prijedor, a pošto mu je kuća srušena u ratu, dodijeljen mu je kontejner da bi u njemu mogao da živi. Motiv ubistva najvjerovatnije je koristoljublje jer je kontejner bio ispreturan, iako vrata nisu bila obijena. Policija je u pretresu okoline pronašla okrvavljenu motku s ekserom na vrhu, koja je korišćena u zločinu. Svi tragovi upućeni su na vještačenje, a radom na terenu došlo se i do osumnjičenog. Riječ je o Jasminu Habiboviću, zvanom Tajson, kome se nakon ubistva izgubio svaki trag. Vjerovalo se da se krije u Slovačkoj ili Češkoj, pa je raspisana i potjernica, ali nikada nije uhapšen i ispitan.
Borka Ožegović
Borka Ožegović (62) iz Gornjeg Ratkova, opština Ribnik, zvjerski je ubijena 16. februara 2001. u svojoj kući na Manjači. Ubice su joj vezale ruke i noge ljepljivom trakom, a potom je zavezale za kredenac u kuhinji i zaklale nožem. Ožegovićeva je bila sama jer je kobnog dana njen suprug bio na liječenju u banjalučkom Kliničkom centru. Istraga je pokazala da su u zločinu učestvovala tri izvršioca koja su ciljano došla u Borkinu kuću, koja se nalazi na osami. Žrtva je koljače uljudno primila u svoju kuću, skuvala im kafu i ponudila ih sokom. To potvrđuju šolje i čaše nađene tokom uviđaja, na kojima su otkriveni otisci prstiju i DNK tragovi. Pod noktima žrtve pronađena je i vlas kose, što ukazuje na to da se Borka grčevito branila i borila. U istrazi je ispitano 20 osumnjičenih, ali ni sijaset tragova nije bilo dovoljno da koljači budu identifikovani. Iz kuće ništa nije ukradeno, pa ni motiv zločina nije utvrđen. Pažnju istražilaca privukla je i činjenica da se kuća Ožegovića nalazi u blizini sela Bunarevi, gdje je nekoliko mjeseci prije ubistva otkrivena masovna grobnica.
Ahmet Bešić
Ahmet Bešić (70) iz Novog Grada ubijen je 7. oktobra 2000. u eksploziji ručne bombe “kašikare”, podmetnute na ulazna vrata njegove kuće. Ubica je, vjerovatno tokom noći, neopaženo prišao kući. Izvadio je osigurač iz bombe, a zatim je ugurao u staklenu čašu, koju je pomoću drvene letve postavio ispod brave na ulaznim vratima. Kada je ujutro izlazio iz kuće Ahmet je otvorio vrata i čaša je pala sa brave i razbila se, a zatim se aktivirala bomba, koja ga je na mjestu ubila. U kući su bili još i Bešićeva supruga, kćerka i trogodišnja unuka. Nakon rata porodica Bešić bila je među prvim povratnicima u Novi Grad, pa se kao motiv ubistva razmatralo zastrašivanje povratnika, iako se porodica nikada nije žalila na maltretiranja ili prijetnje. Spekulisalo se i o neriješenim imovinskim odnosima, ali pravi motiv nije utvrđen. Policija je u istrazi privela 20 osumnjičenih, od čega je osam vođeno na poligraf, ali bez rezultata.
Anonimne dojave na 122
Marija Matić, portparolka CJB Prijedor, pozvala je sve građane koji imaju bilo kakvu informaciju o mogućim izvršiocima ili bilo koje druge podatke koji bi doveli do otkrivanja počinilaca zločina o kojima budemo pisali da to prijave policiji.
– Sve dojave mogu da se anonimno upute na besplatan broj 122 ili na broj Sektora kriminalističke policije CJB Prijedor 052/232-173 – rekla je Matićeva.
Press RS
