Nikola Dunović, sin Jelene Trikić (32), koja je prije tri godine odbila liječenje citostaticima kako bi na svijet donijela zdravu bebu, svojim je rođenjem ušao u živote svih nas.
Lična odluka Majke Hrabrost, kako je se i danas s pijetetom sjećaju, podvig je koji je svakim danom sve veći i značajniji, prije svih, za porodice Trikić i Dunović. U to se uvjerila i ekipa “Nezavisnih”, koja je juče u Prijedoru posjetila Dunoviće, uoči Nikolinog trećeg rođendana (9. oktobar).
Otac Goran i njegova sestra Sanja, Nikolina tetka, pričaju nam da je dječak radoznalog i veselog pogleda, koji se s nestrpljenjem želi drugarima pohvaliti rođendanskim poklonom “Nezavisnih novina”, s godinu i po dana počeo da priča, kada je i prohodao. Danas im se, ipak, kako kroz smijeh komentarišu, ponekad čini da je prvo naučio da trči…
“Mnogo je nestašan. Velika je maza. Istraživač. Sve ga zanima. Za svoje godine, rekao bih i da je vrlo bistar, želi i traži objašnjenje za sve, postavlja veoma teška pitanja”, kaže otac Goran.
Kada je Nikola srećan zbog nečega, kako on dodaje, to želi podijeliti sa svima i po nekoliko puta prepričava ono što mu se dogodilo i razveselilo ga, iako ima rijetkih trenutaka i kada se stidi, pa se skriva.
“Zdravo je dijete, hvala Bogu. Ima dobar imunitet. Mislim da je imao samo jednu prehladicu s kašljem dosad, pun je energije i radosti. Čim se probudi, on trči, priča, pjeva, zapitkuje”, objašnjava nam tetka Sanja, koja je, kako naglašava Goran, odgojila Nikolu. Nikola je, kaže Sanja, već postavljao pitanja koja se odnose na majku, zbog čega su mu, kako objašnjava, neke stvari i ispričali.
“Išli smo na groblje i u crkvu. Naučili smo ga da zapali svijeću svojoj mami, koja je ‘tamo’, i to je neka naša komunikacija s njom, odnosno možda ono što je on zasad u stanju da primi i shvati. Vremenom će naravno biti drugačije”, dodaje ona. U fokusu Nikolinog interesovanja, kako nam i on sam kaže, trenutno su bojanke, crtići, slatkiši, ali i dvije djevojčice.
Jedna je simpatija, a druga sestra Vedrana, koja je došla na svijet prije dva mjeseca.
“Veoma sam zadovoljan kako se nova situacija odrazila na sve. Imamo lijep odnos i Nikola obožava sestru. Mazi je, ljubi i puno voli, želi dosta vremena da provodi s njom”, naglašava Goran Dunović.
Porodice su se još ranije potrudile da praznici u ovoj kući, bez obzira na teške i tužne okolnosti i nedostatak Jelene, budu usmjerene na Nikolu i njegove potrebe i želje. Tako su i juče pravili spisak kolača, planirali izgled rođendanske torte i pozivali goste.
Tuga za Jelenom i njeno fizičko odsustvo, kako napominju, raste u sve veće poštovanje i divljenje prema njenoj odluci.
“Kada danas pogledam na svu tu situaciju, koja je bila veoma teška i emotivna, prije svega zbog gubitka Jelene 40 dana nakon poroda, zatim dolaska bebe u moj život u tim uslovima… Jednako sam pun razumijevanja za njene izbore i sve što je prethodilo rođenju Nikole. Divim joj se svakog dana sve više i zahvalan sam joj. Njen podvig je svakog dana sve veći u našim životima”, emotivno govori Goran.
Prijatelji širom svijeta
Ovu je porodicu, kako tvrde, dirnula pažnja drugih ljudi.
“Nikola i danas ima prijatelje koji ga se sjete svakog praznika. Žive u Australiji, ali su svakog rođendana, Nove godine, Božića i Vaskrsa, puni iznenađenja. I ne samo oni, mnogi drugi su bili i do danas jesu uz nas, oni koji nas poznaju i žive ovdje ili su putem medija čuli za nas i našu situaciju. Mi smo na tome neizmjerno zahvalni”, objašnjava otac.
Arhiva uspomena
U kući Dunovića sačuvana je čitava arhiva tekstova, priloga, fotografija, priča…, koje su nastajale paralelno s dolaskom Nikole na svijet i njegovim prvim koracima.
“Jednostavno, prerano je da neke stvari čuje, vidi i razumije, ali vodimo računa o tome, koliko mu je to važno, jer sve te okolnosti sastavni su dio njegovog života”, objašnjava otac.
Nagrada “Nezavisnih” s Jeleninim imenom
“Nezavisne novine” su 2012. godine ustanovile nagradu za podvig godine i posthumno je dodijelile Jeleni Trikić, Majci Hrabrost, koja je žrtvujući svoj život na svijet donijela malog Nikolu.
Ta nagrada i nosi njeno ime i dodjeljuje se svake godine osobi za koju čitaoci i urednici “Nezavisnih novina” procijene da je zaslužuje.
Nezavisne novine
