“Nema ništa ljepše nego vidjeti zatišje pred buru – zamračeno nebo, olujne oblake iz kojih svakih nekoliko sekundi blicaju munje, a onda odjednom započne pravi spektakl – prolom oblaka, refuli kiše, vjetra i jaki udari gromova!”, kaže nam Nedim Sladić, osamnaestogodišnji mladić iz Sarajeva.
Upravo su Kristijan Vujčić iz Prijedora i Nedim Sladić iz Sarajeva formirali zajednicu Bosnia Storm Chasers (Lovci na oluje) u jesen 2014. godine.
Povod je bila krajnje ekstremna 2014. godina koja je donijela najtopliji januar i februar u posljednjih 125 godina, vrlo svježe proljeće i ljeto, a s njim i nezapamćene majske i augustovske poplave koje su pogodile centralni, sjeveroistočni i sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine.
„Kao dijete, plašio sam se grmljavine, a s vremenom, i stjecanjem znanja (fizika – geografija) uvidio sam da me takve pojave više zanimaju od nekih drugih stvari. Zapravo, one (atmosferske pojave) su postale moja stalna okupacija.
Kao što kaže kolega Sladić, nema ništa ljepše nego vidjeti zatišjepred buru… baš zato sam i došao na ideju organizovanja prve BH zajednice – koja će s vremenom, nadam se postati poznata širom „meteo – svijeta“ baš poput onih u SAD-u. Iako, imao sam ponudu da se okušam u storm chasingu baš tamo, nisam želio prekinuti studije ovdje,“ navodi dvadesetogodišnji Kristijan.
„Imali smo jedan BSC susret koji planiramo svake godine organizirati. Ostala četiri člana, Ajnur Dikedžić (Maglaj), Jasmin B. (Sarajevo), Emir Osmić (Zavidovići) i Zlatan Lipljanac (Prnjavor), su nam se priključili ove godine, uvidjevši da zajednica takve vrste zaista postoji u Bosni i Hercegovini“, kažu nam zaljubljenici u meteorologiju, klimatologiju, geografiju, fotografiju, prirodu, tehnologiju, oluje i munje…
Iako smo o tome imali priliku gledati i učiti na Discovery Channelu, znate li šta zapravo znači biti storm chaser, i to u BiH?
„Neki ljudi će vam reći da je “storm chaser” osoba koja uspije uloviti jedan reful kiše, za drugoga su to munje, a za treće, poput onih u SAD-u, razorna tornada. Dakle, kao što vidite, mi imamo više stajališta sa koje posmatramo navedeno. I zbog specifičnog podneblja, najviše smo fokusirani na neobične formacije oblaka i munje, a sve određuju klimatski uvjeti.
Negdje su oni takvi da su nepogode uzastopne kao naprimjer u tropskim krajevima ili recimo u SAD-u poznata “Tornado Alley” – aleja tornada. Ovdje kod nas vlada spoj mediteranske sa kontinentalnom klimom uz dosta primjesa sa planinskom, osobito zimi. Posmatrano mikroklimatski, svaka kotlina ili polje je svojstveno samo sebi – tamo uglavnom vladaju tzv “župne klime”. No ipak uprkos promjenama klime,tornada su itekako moguća i u Bosni i Hercegovini.
U posljednje vrijeme, u periodu od 2008. do 2015. godine, na području Bosne i Hercegovine evidentirano nekoliko tornada slabijeg intenziteta – od toga dva u blizini Trebinja – tj. u Popovom polju, jedan u blizini banjolučkog aerodroma – selo Maglajani, u Prijedor polju, u naselju Laminci blizu Bosanske Gradiške, na jezeru Modrac i u pograničnom mjestu Orašac kod Bihaća, no srećom niti jedan od ovih tornada nije prouzročio ljudske žrtve, ali materijalne jeste – posebice onaj u okolini Gradiške“, pojašnjavaju naši sagovornici.
A kako ‘ganjati oluje’ u našoj zemlji?
Ovu entuzijastični mladići kažu kako je otežavajuća okolnost to što su raštrkani po različitim dijelovima Bosne i Hercegovine. Zapanjujuće formacije oblaka, prelijepi oblici, munje i ponašanje prirode u takvim momentima ostavljaju bez daha, a oni pokušavaju uživati u svakom trenutku i naravno, zabilježiti i ovjekovječiti takvu atmosferu vlastitim osjećanjima i slikama.
U 90 posto slučajeva oluje se približavaju članovima pa sami ili u grupi sa prijateljima idu na obližnje lokacije, vrhove zgrada, brda i slično.. Da su ceste u Bosni i Hercegovini barem bolje i „brže“ ovako – oluje mogu završiti dok vi dođete… Kada god se ukaže prilika, fotoaparati i ostali uređaji su spremni za „posao“ kod svakog člana.
„Zavoljeli smo storm chasing kroz neizmjernu ljepotu Majke Prirodekoja je najljepša baš u ovakvim okolnostima – olujnim i ekstremnim.
Procesi se dešavaju zavisno od oluja, nekada su jako spori, što nama najviše odgovara, no nekada su toliko brzi i tada je potrebna brža reakcija svih nas. Od aparata, naravno, potreban je jači poluprofesionalni ili profesionalni fotoaparat, ali i mobiteli A klase sa jakim kamerama i zapanjujućom pikselažom i aperaturom mogu dosta pomoći, ali te slike su po pravilu nešto slabijeg kvaliteta od ostalih.
Ovo navedeno je samo osnovna tehnika – mi pratimo radare koji bilježe putem decibelaže intenzitet oborina koji nam pomaže da uvidimo na kojem području se u tom trenutku odvija jača oluja, prognostičke karte koje nam pomažu da ugrubo procjenimo i odredimo gdje se mogu očekivati jača grmljavinska nevremena i munjolovci koji detektuju blicanja munja u realnom vremenu“, pojašnjavaju oni.
No, budite svjesni da opasnosti uvijek ima. Opasnost vreba i kad pješak prelazi cestu, ali uz malo vještine i opreza – sigurnost uvijek treba biti na prvom mjestu.
Mnoge opasnosti prijete, ne samo “storm chaserima”, nego i svakom pojedincu koji se nađe na otvorenom prilikom nailaska nepogoda – posebice superćelijskih oblaka. U proljeće i ljeto najčešće su bujične poplave, nagli i jaki udari vjetra varijabilnog smjera, krupan grad, jaka kiša, ali blaži oblici prašinskih oluja, koji nastaju kada se nakon dugog sušnog perioda nad određenu oblast nadviju vjetrovi koji podižu rastresito i spaljeno tlo.
„Zimi kada obično bilježimo samo snijeg, može doći do zapuha ili ozljede prilikom padanja kiše koja se ledi u dodiru sa pothlađenim tlom i sve navedene vremenske neprilike su potencijalna opasnost, kako za nas, tako i za našu opremu. Sreća je da kod nas oluje nisu toliko razorne kao recimo one u SAD-u, ali ipak svjedoci smo da nevremena i u Bosni i Hercegovini znaju odnijeti mnogo života, sjetimo se samo maja mjeseca 2014. godine kada je u nevremenu i poplavamanastradalo čak dvadeset i četvero ljudi.
Svaki član različito dživljava oluju. U suštini možemo to opisati čistom ljubavlju prema meteorologiji, atmosferskim procesima, ostalim fizičko-geografskim odlikama, samoj fotografiji ili pak osjećaju uzbuđenja za vrijeme chasinga te radosti nakon uspješnog okončanja oluje.
Ja se sjećam petka 13. juna 2014. godine. Tog dana sam se vraćao sa fakulteta da bi u isto vrijeme Prijedor zahvatilo jako grmljavinsko nevrijeme. Bilo je slično nevremenu u Prijedoru u ljeto 2006. godine. Sjećam se i putovanja preko Alpa (Italija/ Švicarska) gdje je na nižim nadmorskim visinama padala kiša s grmljavinom, a na višim dionicama i snijeg“, prisjeća se Kristijan.
A Nedim je u Sarandi, u Albaniji 2014. godine, imao blizak susret sa tornadom koji je zahvatio obalu navedenog grada i pri povratku iz Grčke uspio ga je uslikati iz automobila, ali sa sigurne pozicije i daljine. On tvrdi da je osjećaj bio nevjerovatan.
Najstrašniji događaji koji su im ostali u pamćenju:
Kristijan: Jesen 2014. godine. Grmljavinska aktivnost je bila pretežno slaba – moglo bi se reći da je grmilo u daljini, prohladnu večer i sipeću kišu prekinuo je snažan udar groma 20 – 30 metara s druge strane ceste u stablo. Takvo što nisam doživio ni za jačih ljetnih nepogoda kada su po pravilu grmljavinski procesi znatno jači. Zato je dva puta svjedočio i formiranju tzv. „funnel clouda“ iznad Prijedora. „Funnel cloud“ je najjednostavnije rečeno oblak u obliku lijevka, koji je zapravo pijavica – (najslabiji oblik tornada) koja se nije razvila – ojačala dovoljno da bi se spustila na tlo.
Nedim: U Španiji prošle godine je bilo prelijepih munja za uslikati, ali u tom trenutku niti fotoaparat niti drugi uređaj nije bio dostupan. A kakvih je munja bilo, divota ih je bilo gledati. Ali je fenomenalan osjećaj bio kada sam u Albaniji uslikao tornado.
Emir: Desilo se to 2013. godine, kada sam i započeo sa fotografiranjem munja. Za vrijeme grmljavinskog nevremena u Hrvatskoj – sijevalo je na sve strane, zbog nekog početničkog straha nisam mogao da fotografiram. Bilo je strašno.
Munje su električno pražnjenje oblaka koje se na bh. obali i zaleđu (područje tzv. niske Hercegovine) događa cijele godine, a u unutrašnjosti (visoka Hercegovina te Bosna) obično ljeti. Sama munja jeste snop elektrona širok samo kao palac, a može biti dug i nekoliko kilometara. Zanimljivo je da je temperatura munje viša od temperature površine Sunca – približno 6000 stepeni Kelvina!
Munje su oduvijek privlačile pažnju čovjeka zbog svoje mističnosti, ljepote i snage. Ukoliko dijelite entuzijazam ovih mladića, možete se i sami priključiti i postati bh. storm chaser!
Članstvo je besplatno, a cilj je zajednice da popularizuje ovaj „hobi“ u BiH – da dostignu nivo na kojem će biti u stanju da organizuju i izložbe fotografija – po uzoru na „Meteorološke kontraste“, koje organizuje Crometeo u susjednoj Hrvatskoj.
Tekst – Radiosarajevo.ba
Foto – Kristijan Vujčić
