Rudar-Prijedor je došao do druge ovosezonske pobjede u prvenstvu Premijer lige BiH, pošto je poslije startne, nad debitantom, ekipom Mladost Doboj Kakanj (3:0) na svom terenu, igrajući drugi put zaredom na Gradskom stadionu u Gradišci, savladao ekipu Travnika rezultatom 2:1.
Još jednom su svima dali do znanja da neće lako prihvatiti činjenicu da ih u fudbalskoj javnosti, s obzirom da iz elitnog ranga ispada čak šest klubova, zbog njegovog „skraćenja“, unaprijed već „otpisuju“ i da će se pošteno maksimalno boriti da dođu do jedinog cilja-opstanka. Trenutno su na diobi sedmog i osmog mjesta, sa Sarajevom, koje je ove godine osvojilo šampionsku titulu, pošto su kao i mnogo bogatiji rival, sakupili sedam bodova. Ipak, preostalo je jodš dosta iskušenja, prvo prvenstveno upravo protiv „bordo“ tima na stadionu „Asim Ferhatović-Hase“.
-Ovi momci su heroji. Uz brojne povrede i sve što ih prati, nemogućnosti da utakmice igraju pred svojim navijačima, jer Gradski stadion u Prijedoru ne zadovoljava uslove FS BiH, svih omalovažavanja i poniženja, uspjeli su da se izdignu, da izgaraju do kraja utakmice i pobijede Travničane. Zaslužuju samo jedno veliko: bravo – emotivno je prokomentarisao šef stručnog štaba „rudara sa Sane“ Boris Gavran.
Najzapaženiji u redovima „zeleno-crnih“ bio je omaleni, brzonogi Dejan Kojić, jer je kod oba gola svojim centaršutevima omogućio saigračima da glavom „matiraju“ protivničkog golmana Adisa Nurkovića. Prvo je to za vođstvo učinio kapiten Nemanja Pekija, a potom za značajan trijumf nad konkurentom u borbi za opstanak, kojeg je, kada su Prijedorčani ispadali iz društva najboljih spasio „darivanjem“ bodova komšija banjalučki Borac, Mirza Džafić. Za „Džafu“, njihovog prvog strijelca u premijerligaškim mečevima bio je ovo ukupno 20 pogodak u 36 odigranih utakmica.
-Velika su ovo tri boda za nas. Iskreno, isplatili su nam se disciplina i trud u igri svih 90 minuta u potpunosti. Izgarali smo u želji za pobjedom i nagrađeni smo. Igrali smo protiv jako dobre ekipe, jer ne treba zaboraviti da su „veziri“ u protekla dva kola savladali šampiona Sarajeva i prekinuli sjajan niz zeničkog Čelika od 13 susreta bez poraza. Presećan sam što sam dao svoj doprinos, ali ništa manji nije ni svih mojih saigrača i naše klupe, kao i onih što vjeruju u nas – naglasio je Kojić.
Još jedan mladić iz Gradiške, odakle je i „Koja“, golman Dalibor Kozić dokazao je da je jedan od najboljih čuvara mreže u BiH. Fantastičnom intervencijom u posljednjim trenucima sačuvao je pobjedu, koju je njegovom timu pokušao da „uzme“ sudija Adis Mulahasanović iz Sarajeva. U finišu prvog poluvremena „vidio“ je Pekijino igranje rukom, iako se po inerciji branio, sav zgrčen, od siline udarca, od silovitog šuta Irfana Smajića. Udarcem sa „bijele tačke“ kapiten gostiju Feđa Dudić izjednačio je na 1:1.
-Iznad svega treba pohvaliti ovaj kolektivni duh naših igrača i drugarstvo koje ih krasi. Rade u teškim uslovima, ali srcem i profesionalnim odnosom potvrđuju, iako je za to potrebno mnogo fizičke snage, ali još više fizičke stabilnosti, da se može do vrijednih rezultata. Sigurno je da zavređuju veću pažnju i svoje sredine, a ne da ih i u njoj podcjenjuju, jer na dostojanstven način predstavljaju grad Prijedor – „otvorio je dušu“ sportski direktor ovog sportskog kolektiva Žarko Mandić.
Najbolja ilustracija zajedništva je bila slika iz autobusa po povratku iz grada na Savi sa druge strane Kozare, a Gradiščanima i ljudima iz prvoligaša Republike Srpske Kozare, još jednom je upućena zahvalnost za domaćinstvo, uz želju da dogodine biju bitke u Premijer ligi BiH. Orila se pesma iz grla Prijedorčana, uz „Niz Moravu vetar duva, stari ribar tajnu čuva..“ i ostale muzičke numere, koje je puštao omiljeni vozač Radenko. Osmijeh na licima omiljenih internacionalaca iz Gane Džaspera Nima Narteja i Džordža Ovusua, radost svih i lijepa atmosfera pred revanš 22. finala Kupa Republike Srpske u Krupi na Vrbasu. Braniće se protiv Krupe 2:1 ostvarenih u prvom odmjeravanju snaga, a očekuje se da četvrta bude sreća, jer u prethodna tri pokušaja 1995., 2006. i prošle godine nije se stiglo do dragocjenog pehara.
Tekst i foto – Nenad Đerić/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
