Rudar-Prijedor je remijem protiv sarajevskog Željezničara na svom terenu u posljednjem 30. kolu Premijer lige BiH, poslije pet sezona provedenih u najvišem rangu takmičenja, ispao i od naredne sezone ponovo će igrati u Prvoj ligi Republike Srpske.
I da je pobijedio, ne bi mu to vrijedilo, jer, ispostavilo se, konačnim ishodom u Banjaluci, Borac-Travnik (2:3) u pravu su bili „veziri“ kada su nakon nedavnog gostovanja u Prijedoru bili jasni da su u prednosti, znajući izgleda unaprijed da ih bodovi kod „velikana iz Platonove ulice“, što su znali i „vrapci na grani“, čekaju „na tacni“.
-Po strani pritisak i tenzije, vidjelo se da je Željezničar mnogo kvalitetnija ekipa. U prvom poluvremenu napravili smo određeni pritisak i imali nekoliko šansi, ali nismo uspjeli da zatresemo mrežu protivnika. U nastavku „Željo“ je dao gol, izjednačili smo, bilo je nekih spornih situacija koj ne bih želio da komentarišem, ali imali smo i velikih problema, kako prije početka utakmice, tako i tokom nje – priča šef stručnog štaba „rudara sa Sane“ Darko Nestorović.
Prava je šteta što je provjereni strateg, koji je zeleno-crne 2009. godine uveo u bh. elitu kasno stigao na Gradski stadion, ali o tome su morali misliti u Upravi, koji su prethodno, bar kada je o trenerima riječ, vukli čudne poteze.
-Mučile su nas povrede, jer pored odranije odsutnog Borislava Mikića, nismo mogli da računamo na Igora Mišana i Milovana Aćića, a drugo poluvrijeme dočekali smo sa još trojicom, iako je Dragoslav Stakić završio utakmicu „na jednoj nozi“ a Aleksandar Jovičić i Nebojša Pejić su napustili teren. Bilo kako bilo, momcima ne mogu ništa da zamjerim, pružili su svoj maksimum, a druga stvar su njihove mogućnosti i sve ono što je dovelo da se ispadne iz premijerligaške konkurencije – nastavlja Nestorović.
Ne ulazeći u dalju prošlost, kao uzročno posljedičnoj vezi konačnog epiloga, ljetošnja selekcija, tadašnjeg sportskog direktora Mladena Zgonjanina pokazala se fatalnom. Doduše, nije se ni kasnije baš mnogo toga ispravilo, a u toku prvenstva prodefilovala su tačno tri tima (33 igrača nosilo je dres prvotimca), iako mnogi nisu ni zaslužili da obuku zeleno-crni dres.
-Sada je najvažnije izvući pouke, pokušati napraviti novi početak, kao i kada se klub našao u Drugoj ligi RS grupa Zapad, ali da se ovako nešto više nikada ne ponovi – vizionarski gleda Nestorović.
Iako je jedno od pitanja po završetku meča na redovnoj konferenciji za medije bilo da prokomentariše ono što se desilo u prestonici Srpske, gde su plavo-crveni vodili sa 2:0, a potom (ne)očekivano poklekli, nije se mnogo osvrtao na taj rezultat.
-I da smo pobijedili ne bi izborili osptanak, jer nam trijumf ne bi ništa značio. I to je život, fudbal, Borac i Travnik su odigrali tako kako su odigrali. Kako su se neki ophodili prema Rudar-Prijedoru u drugim klubovima to oni samo znaju, vrijeme će pokazati da li će se to pojedincu ili kolektivu, svakom ko je u svemu ovome, kako i na koji način vrati – zaključio je Nestorović.
I zaista, ne dovodeći ideološki aspekt u pjesmi „Mi smo braća ispod Kozarice, gdje ne rađa majka izdajice“, u Potkozarju i Krajini, znajući da je fudbal samo igra, ali sa epitetom „najvažnija sporedna stvar na svijetu“, ostala je gorčina i razočaranje zbog onog što komšije činjaše ovog proljeća. Tužno saznanje da dva kluba iz Republike Srpske, među kojima i prvi šampion BiH, trebinjski Leotar, ispadaju, a kakve li ironije, komšije iz Banjaluke su bili jesenji prvaci. Neka im je na čast ta titula i način kako su u nastavku prvenstva branili jesenje odlične partije.
N. Đerić
