U svoja predratna mjesta življenja do sada se na područja grada Prijedora vratilo oko 23 hiljade građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, što je prema nekim procjenama nešto malo više od trećine od ukupnog broja onih koji su tokom rata prognani. Kako se može čuti od samih povratnika, različito gledaju na budućnost, prenosi Anadolu Agency.
Povratnici u naselja sa hrvatskom većinom na budućnost ne gledaju sa optimizmom, a kao razlog navode mali procenat obnovljenih kuća i infrastrukture te nedostatak radnih mjesta.
U naselju naselju Šurkovac dosad nije obnovljeno 80 odsto devastiranih kuća. Njegovih 150 žitelja ima i probleme sa snabdijevanjem električnom energijom, jer se gotovo ništa nije radilo na obnovi niskonaponske mreže. Nisu zadovoljni ni snabdijevanjem vodom niti se mogu pohvaliti kvalitetnim putevima.
Prije 25 godina u Šurkovcu je živjelo hiljadu i stotinu žitelja od kojih ih je najviše radilo u nekadašnjim Rudnicima željezne rude Ljubija, dok ih je određen broj bio zaposlen u Hrvatskoj i Sloveniji. U Šurkovcu je bila zdravstvena ambulanta i prodavnica, kojih sada nema, pa njegovi žitelji moraju ljekaru i u kupovinu odlaziti u obližnji gradić Ljubiju, udaljen 10 kilometara. Područna osnovna škola, koja je nekada brojala 200 učenika, sada broji svega nekolicinu đaka.
Budućnost u poljoprivredi i malim farmama
„Žitelji Šurkovca bave se poljoprivredom i to u manjem obimu kako bi za vlastite potrebe obezbijedili hranu. Ovdje zbog brdovite i konfiguracije naselja postoje mogućnosti za male farme ovaca, koza ili za plasteničku proizvodnju. Međutim, iako je do sada bilo govora o nekim projektima na ovu temu ništa konkretno urađeno“, kazao je predsjednik Mjesne zajednice Šurkovac Mirko Pandža.
Ovo naselje je široj javnosti postalo poznato po Centru duhovne obnove, kojeg je prije šest godina osnovao župnik fra Ivo Pavić i koji iz godine u godinu privlači sve veći broj vjernika. Prošle godine ga je posjetilo oko 110 hiljada vjernika. Međutim, po riječima Pandže, zbog nezainteresovanosti turističke organizacije i lokalne vlasti, ništa se nije uradilo da ono postane primamljiva destinacija vjerskog turizma.
Iz ovog naselja zaposelene su samo dvije osobe u lokalnim institucijama i ustanovama i to jedna u Zdravstvenoj stanici Ljubija, a druga u Gradskoj upravi Prijedora. Neki od žitelja gaje nadu da bi sa ponovnim otvaranjem rudišta na području Ljubije, koje se posljednjih godina najavljuje, moglo doći do željenog zaposlenja.
Odbornik u Skupštini grada Prijedora Muharem Murselović, prvi povratnik u ovaj grad, kaže da na osnovu dosadašnje prakse lokalne i vlasti RS nije veliki optimista da će se nabolje promijeniti položaj povratnika.
„U proteklih 20 godina bio sam odbornik u Skupštini grada Prijedora i poslanik u Narodnoj skupštini RS u više mandata i sva moja nastojanja i ostalih bošnjačkih odbornika, odnosno poslanika da se izmijene zakonski propisi kojim bi se omogućilo veće zapošljavanje povratnika u institucijama i javnim preduzećima na lokalnom i nivou RS, bila su bezuspješna“, istakao je Murselović.
Prema njegovim riječima, oni svojim povratkom nikoga nisu ugrozili jer su se vratili na svoje i samo žele u ostvarivanju prava biti ravnopravni sa srpskim stanovništvom. Dodao je da je ljut na međunarodnu zajednicu što nije realizovala ono što je proklamovala i upozorio da će za 10-15 godina, ne uslijede li promjene na kojima bošnjački predstavnici insistiraju, kuće u povratničkim naseljima, za čiju su izgradnju njihovi vlasnici izdvojili značajna sredstva, biti prazne i postati „Potemkinova sela“.
Međutim, ima i povratnika koji kroz privatnu inicijativu i bavljenje biznisom postojeću situaciju čine povoljnijom za sebe i ostale povratnike i okruženje. Mnogi od njih su po povratku vlastitim ili kreditnim sredstvima obnovili djelatnost kojom su se ranije bavili, bilo da je riječ o građevinarstvu, poljoprivredi, zanatstvu, trgovini i ugostiteljstvu.
Biznis uz povoljne kredite
Određen broj ih je u saradnji sa kompanijama iz zemalja u kojima su boravili u izbjeglištvu otvorio mala preduzeća. Povratnici su u proteklom vremenu osnovali više farmi, od kojih je najveća farma Jusufa Arifagića iz naselja Trnopolje, koji je u saradnji sa norveškim stručnjacima za stočarstvo, vlastitim sredstvima i uz podršku „Ziraat Bank“ podigao farmu crvenih norveških muznih krava sa 500 grla, koja je jedna od najsavremenijih u Bosni i Hercegovini.
U ovim aktivnostima najagilniji su povratnici kozaračke regije. Izgradnjom bazena u samom centru gradića obogatili su njegovu turističku ponudu u ljetnim mjesecima, dok od izgradnje etno sela u naselju Kamičani očekuju da će njihova regija turistima biti privlačna tokom čitave godine.
Posebno ohrabruje činjenica da su povratnici bošnjačke nacionalnosti u poslovima za koje su se opredijelili, uspješni i što zapošljavaju znatan broj lokalnih stanovnika.
Braća Senad i Saud Paratušić iz Trnopolja dvanaest godina bave se proizvodnjom mlijeka i kažu da su sa dosadašnjim rezultatima zadovoljni.
„U stajama imamo 140 grla krava, junica i teladi, od čega je 70 muznih krava. Svakog dana mljekari iz Kozarske Dubice isporučimo 1.400 litara mlijeka. Na ovom poslu angažovani su svi odrasli članovi porodice i iako zahtijeva puno truda i rada, nismo se pokajali što smo odlučili da se bavimo njime“, rekao je Suad Paratušić. Naveo je da će ove godine započeti izgradnju moderne staje kapaciteta 100 muznih krava, koja će biti završena iduće godine.
Jedan od najmlađih preduzetnika iz kategorije povratnika, 25-godišnji Mirnes Jakupović iz Kozarca, student pete godine ekonomije, odlučio se za plasteničku proizvodnju paprike i već je lani, u prvoj godini bavljenja ovim poslom, postigao zavidne rezultate.
„Prošle godine sam preko firme iz Gornjeg Vakufa na njemačko tržište isporučio oko 10 tona paprike. Posjedujem neophodni sertifikat, a sa kupcima je sklopljen ugovor na 10 godina“, kazao je Jakupović.
Rekao je da bez podrške BBI banke, koja mu je iz sredstava turskog kredita namijenjenog povratnicima u BiH, odobrila oko 200 hiljada KM, uz povoljnu kamatu i otplatni rok, ne bi mogao realizovati svoj biznis plan.
“Svoju budućnost vidim u poljoprivredi, a imam tri plastenika čija je ukupna površina 3.600 kvadratnih metara. Dobio sam ponudu i u njima trenutno uzgajam mladi luk kojeg će naslijediti paprika, a možda se u dogledno vrijeme budem bavio i uzgojem jagode”, naveo je Jakupović.
„Biznisi koje su povratnici finansirali vlastitim ili kreditnim sredstvima najsvjetliji su primjeri prijedorske privrede”, ocijenio je predsjednik Skupštine grada Prijedora Sead Jakupović.
Naglasio je da lokalna zajednica, pošto ima brojnu i uspješnu dijasporu, mora pored već ostvarene povoljne bezbjednosne situacija i BFC sektifikata, kojim je proglašena jednom od najpovoljnijih u Jugoistočnoj Evropi za investicije, učiniti i dodatne napore kako bi ih ohrabrila da ulažu u svoj grad.
Dodao je da sve više mladih povratnika studira na fakultatima na smjerovima potrebnim institucijama i javnim preduzećima Prijedora i Republike Srpske i da stoga s razlogom očekuje da ih ubuduće u njima bude više zaposleno.
Tekst – Anadolija
Foto arhiva – Nijaz Huremović/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
