U Rudar-Prijedru se nisu u finišu prvenstva Prve lige Republike Srpske bavili saopštenjima i „prozivkama“, iako su imali više od drugih razloga za to, već su koncentrisani na posljednja dva kola, subotnji duel sa Kozarom iz Gradiške kod kuće, i gostovanje teslićkom Proleteru.
Lider Leotar ima bod prednosti, ali, čini se, oba rivala imaju podjednake šanse da izbore ekspresni povratak u Premijer ligu BiH.
Bilo kako bilo, ne sporeći tradiciju i veličinu glavnog konkurenta, koji je i prvi bh-šampion, „rudari sa Sane“ su na terenu dokazali da su bolji od Trebinjaca, pošto su ih oba puta savladali identičnim rezultatom 1:0.
Bitan im je samo teren, a ni o suspenziji kluba, o kojoj bi i načinu kada se ona poteže, trebalo da se pozabave oni koji „gledaju kroz prste“ mnogim stvarima, pa se onda odjednom sjete kazni.
I ne samo to. Prijedorčani su prošlog ljeta, od dolaska Gorana Bojića na mjesto predsjednika, napravili zaokret i u razmišljanjima u ukupnoj organizaciji kluba. Svoje mečeve igrali su jesenas u Omarskoj, a potom u Ljubiji, kako bi renoviranjem glavnog i pomoćnog terena Gradskog stadiona, stvorili bolje uslove za rad.
Bez „stranaca“, već domaćim igračima i uglavnom onima iz krajiške regije, zadržavajući na mjestu šefa stručnog štaba Darka Nestorovića, željeli su prvo stabilizaciju ekipe, ali i borbu za titulu šampiona ukoliko se ukaže prilika. Tamo gdje je iskusni strateg, koji je „zeleno-crne“ doveo do bh.elite i to krenuvši od drugoligaške konkurencije Srpske stao, nastavio je sjajno ovog proljeća mladi trener Zoran Bujić.
Biće da mnogima smeta što novom politikom Rudar-Prijedor nije, kao ne tako davno dovodio igrače od Brazila do Japana i što je, što nije uspio ni u pet premijerligaških sezona, jednog mladog fudbalera, afirmisanog u sopstvenoj školi (Ajdin Redžić otišao u banjalučki Borac) kao što je to bio slučaj ove sezone da „lansira“ u veću sredinu.
Ili je problem, možda, što u Prijedoru nema pritisaka na protivnika, sudije, nema priča o napadima policajca na maloljetnog igrača, nije ih bilo ni dok se ovaj sportski kolektiv nalazio u društvu najboljih, a ni sada, jer samo viteškom borbom i dokazivanjem, nadigravanjem, želi do uspjeha. Drugi put zaredom (ukupno četvrti) izborili su „rudari sa Sane“ plasman u finale Kupa Republike Srpske.
Na stadionu „Police“ (ako sudskim sporom i ostaje Leotaru) trebali bi samo da se sjete kako su bili na ivici „gašenja“. Ali u savezima RS i BiH, koji imaju različite principe, pa su „nekom majka, a nekom maćeha“, nekom se tolerišu milionski dugovi dok se drugi suspenduju za mnogo niže iznose, zaboravljaju. Od Rudar-Prijedora potraživali su i potražuju „dugovanja“ neki igrači, da su norme u društvu, nažalost, ne samo fudbalu, ispravne, koji su trebali da plate da zaigraju u njemu.
Ipak, po onome kako se sada ponašaju Prijedorčani, mnoge pouke su izvukli, bar za ubuduće, ostaje uvijek i pitanje sopstvenih slabosti, da li grad Prijedor želi premijerligaša, a sve ostalo je i po Božijoj volji i sudu za sve aktere novonastale situacije koju samo na ovim prostorima mogu da izrežiraju oni kojima je, tobože, stalo do „najvažnije sporedne stvari na svijetu“.
Tekst i foto – Nenad Đerić/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
