Stanovi sve skuplji, a prodaja nikada veća. Tako bi se mogao opisati biznis sa metrima kvadratnim u Banjaluci. Cijena jednog doseže i paprenih 3.000 maraka.
Ali, to ne sprečava kupce da već u početku gradnje kaparišu svoje mjesto za stanovanje. Građevinci i te kako osjete da je prodaja ”skočila”. To vrlo jednostavno objašnjavaju.
“Nesigurnost čuvanja sredstava i pad kamata na štednju uticao je na to da se građani opredjeljuju na drugačiji vid zaštite – ulaganjem u nekretnine”, kaže Borko Đurić, direktor Građevinskog preduzeća “Krajina”.
Sa građevincima se slažu oni koji prodaju nekretnine. Posao cvijeta i, kako rekoše, to je dobro za privredu.
“Ako bi došlo do smanjenja potražnje, vjerovatno bi i cijene išle dolje. Sada, da li je to dobro ili loše, sa aspekta kupaca je vjerovatno loše, ali sa privrednog aspekta, aspekta razvoja, dobro je da se gradi”, smatra Dragan Milanović iz “Remaks nekretnina”.
Analitičari dodaju da su naši ljudi na privremenom radu u inostranstvu najzaslužniji što građevina i prodaja, kad su stanovi u pitanju, trljaju ruke. Praktično, ”gastarbajteri” su, umjesto da čuvaju novac u bankama, odlučili da ulože u nekretnine.
“Prilika je da, prosto, ulože novac u nešto što je trajnije, stabilnije u odnosu na ove relacije sa Amerikom i Evropom i vrijednost čuvanja evra”, kaže Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.
Na kraju, koliko god vani radili, zaradili i uštedjeli, valja im izdvojiti pozamašnu sumu novca za stan u Banjaluci, u kojoj je kvadrat skuplji od kvadrata u pojedinim evropskim gradovima.
Koliko je to skupo za naše uslove, ne treba ni pominjati. Ako je za utjehu, dalje od centra cijena pada na 1.500 do 2.000 maraka po kvadratu.
U pedesetak kilometara udaljenom Prijedoru, najskuplji kvadrati su oko 1.600 maraka. I od toga se većini – zamanta.
