Gledamo, ovih nekoliko dana, proteste u Prijedoru i po prvi put javno molimo one koji nas, sirotinju, tako revnosno zastupaju, da to više ne rade u naše ime. Molba je, definitivno, vrlo iskrena. A razlozi, kao njihovi zahtjevi, poredani u nekoliko tačaka. Ključne su, ipak, dvije. Prvo, ne vjerujemo im, jer su im protesti i demonstracije”posao”. To je bar svima jasno i poznato. A sve drugo izlazi iz ovog prvog, pa je pametnom, valjda, i malo dosta da sve shvati. Onom ko nije, moraš ponavljati. I to ne jednom, već više puta. No, dok je mirno i dok ne ruše, mada neki od njih uporno traže radikalnije zahvate (ne znamo, opet, u čije ime), kao dok njih pet pregovara, dva drže transparent, tri će blokirati saobraćajnice i zgradu uprave… E, aj ga.. i onda će sve to malo začiniti pričom o režimskim medijima i novinarima, medijima uopšte, pa će jednom od njih, pravom šećeru, zasmetati što neki novinari imaju posao, ne jedan nego i dva, i o tom će više pričati nego o zahtjevima koji bi ultimativno trebali spasiti sirotinju. Dobro je što se ”šećer” otvorio. To je odlično, pa je i budali, konačno, jasno da je u silnoj radosti što je, konačno, ”neko” i ”važan”, zaboravio da pametan ćuti i, valjda, mudrije gazi do cilja. Nikako preko sirotinje, a ponajmanje preko novinara. Jer da zna, valjda bi se već bavio tim poslom u koji je, povremeno, ulijetao i istom brzinom izlijetao kad su ga mijenjali bolji i pismeniji od njega. Što se guraš, jadan ne bio, tamo gdje ti nije mjesto?
Nije da ne razumijemo. Ima nas koji bi voljeli da budemo i astronauti. Al ne može, treba malo škole, vještine, znanja, rječitosti, iskustva, ma svašta treba… Svega onog što samozvani junak ove prijedorske protestne priče, očito, nema. Jer da ima, davno bi nešto i za nekog pisao, pa makar i oglase. Ko mu to, uostalom, i brani? No, ponajbolje od svega što, sigurni smo u to, ”šećer” dobro zna i da je ovo gore napisano sve gola istina. Zna on i da nije fer što svoje lične gura pod narodne interese. Kao veliki zastupnik napaćenih i ojađenih, sretan kad ujutro ustane, pa se pogleda u ogledalo i pametno zaključi da je jako važan i još ljepši nego juče. A i telefon mu, konačno, zvoni (nije familija) i neko ga sluša. Pa tim slijedom ide i logičan zaključak… J… sirotinju, Ja sam rođen da budem novinar… I tu smo, opet, na početku priče u kojoj ovog ”šećera” i njemu slične, uljudno molimo da, konačno, prestanu da nas brane i štite… Ponižavajuće je.
Grupa prijedorskih intelektualaca koja pomno prati sadašnje ”spontane” proteste u Prijedoru
Kozarski vjesnik
