Direktor Dječijeg vrtića „Radost“ Prijedor Dušanka Božić pozvala je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske da prekrši zakon o osnovnom obrazovanju.
„Ne dozvolite organizovanje pripremnog programa za predškolce u osnovnim školama sve dok vrtić ne popuni svoje kapacitete“, zatražila je Božić na javnoj raspravi o Nacrtu Zakona o predškolskom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, održanoj u Prijedoru, 28. aprila 2015. godine.
A Zakon o osnovnom obrazovanju Republike Srpske u Članu 47. pod tačkom đ) propisuje da škola organizuje pripremne aktivnosti za djecu u godini prije polaska u prvi razred. Možda uprava prijedorskog vrtića ne poznaje zakon, ali neznanje nikoga ne oslobađa odgovornosti. Odgovornosti i u djelovanju i u javno izgovorenoj riječi.
„Zašto da meni djecu uzimaju /osnovne škole/ ’Desanka /Maksimović’/ i /’Branko/ Ćopić’ na sto metara od vrtića?“, upita direktorica predstavnike Ministarstva.
„Ukoliko škole organizuju pripremni program od 9 ili od 10 časova, a vrtić tek od 16.00 ili 17.00 časova, postavlja se pitanje pedagoške opravdanosti izvođenja ovog programa u vrtiću“, odgovori Nataša Cvijanović, načelnik Odjeljenja za predškolsko vaspitanje u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske.
A djecu osnovne škole vrtiću „uzimaju“ iz dva razloga: što imaju pravo, zakonom propisano, da organizuju pripremni program za predškolce /a Ministarstvo im u tome pomaže već petu godinu/, i što, za razliku od prijedorskog vrtića, poštuju član 5. Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju kojim je definisano da djeca koja učestvuju u programu pripreme u godini pred polazak u školu ostvaruju pravo na besplatan vaspitno-obrazovni program.
A vrtić je godinama unazad ovaj program od roditelja naplaćivao, i do 50 KM mjesečno. I nisu roditelji uplaćivali taj novac na račun vrtića na koji participaciju uplaćuju i roditelji djece iz primarnog boravka, nego u kešu, na blagajni vrtića. Bilo je i situacija da roditelji redovno plaćaju određeni iznos, a potom im, nakon završne priredbe, uprava zatraži još po 20 KM, pravdajući to nekim dodatnim troškovima.
I sve je trajalo dok se prošle godine u program nije uključio UNICEF koji je insistirao da program bude besplatan za roditelje. Na taj uslov pristale su i škole i vrtići koji su odabrani za učešće u programu, ali je prijedorski vrtić, bez obzira na svoj pristanak, od roditelja naknadno zatražio po 25 KM mjesečno. Opet u kešu, opet na blagajni, opet bez uporišta i opet za troškove koje već neko snosi. Reagovalo je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i osujetilo vrtić u namjeri da naplaćuje program od roditelja. I pribavi sebi 14.000 KM /140 djece puta 25 KM mjesečno puta četiri mjeseca/ čijeg trošenja bi transparentnost bila upitna.
Ove godine još drastičnija situacija. Uprava vrtića u javnom pozivu za prijavljivanje djece za program objavila je da će program pripreme za školu budućih prvačića finansirati roditelji sa 40 KM mjesečno, čime će, kako je uprava navela, biti pokriveni plate vaspitača i didaktički materijal, iako te troškove pokriva Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske. Pa je opet moralo reagovati Ministarstvo i osujetiti vrtić da naplaćuje program od roditelja. I pribavi sebi 19.500 KM /130 djece puta 40 KM mjesečno puta tri mjeseca plus 130 djece puta 30 KM za februar/.
Ministarstvo je vrtiću odobrilo sredstva za četiri grupe djece, a prijavljeno je bilo 130 djece odnosno pet grupa. Vrtić je potom zatražio da svi roditelji plaćaju po 15 KM mjesečno kako bi se pokrili i troškovi te pete grupe koju Ministarstvo ne finansira.
I vječno pitanje užine i plata za spremačice. Kada slušate direktoricu vrtića i troškove za prekovremeni rad spremačica, koji proističu iz ovog programa, zapitate se koliko li će te spremačice zgrnuti para za vrijeme trajanja pripremnog programa. Istovremeno, ne čujete direktore škola da to uopšte spominju. A takođe imaju spremačice kojima se takođe povećava obim posla u vrijeme trajanja pripremnog programa. A što se tiče užine, uprava prijedorskog vrtića nije ni ponudila roditeljima mogućnost izbora, kako to rade druge predškolske ustanove u Republici Srpskoj: da roditelji sami odluče da li će plaćati užinu vrtiću ili će djeca sama donositi užinu od kuće.
Uprava vrtića trebalo bi da prihvati činjenicu da više nema monopol u programu pripreme budućih prvačića za školu i da je broj djece u vrtiću u ovom programu u opadanju iz razloga što škole isti taj program organizuju, a pritom ga ne naplaćuju. Ima roditelja koji vrtiću zamjeraju formulaciju „hvala na povjerenju“ i navode da su djecu upisali u vrtićki program ne zato što imaju povjerenje u vrtić nego zato što nemaju mogućnost izbora.
Naime, besplatan pripremni predškolski program u osnovnim školama mogu pohađati samo djeca koja pripadaju upisnom području te škole, a nisu sve škole organizovale ovaj program.
One koje jesu najavljuju da će to činiti i svake naredne godine. Među njima je i OŠ „Branko Ćopić“ Prijedor čije područno odjeljenje u Gomjenici ove godine finansira Ministarstvo, dok je za program u centralnoj školi uprava škole sama našla donatore, za šta je na javnoj raspravi dobila pohvale resornog ministarstva.
„Žao mi je što nisam mogla prisustvovati javnoj raspravi, jer smo toga dana imali eksterno testiranje učenika devetih razreda. Ja već za iduću godinu imam donatore za ovaj program ako ne uđemo u spisak škola kojima će troškove pokriti Ministarstvo. Mi ćemo nastaviti s ovim programom jer daje odlične rezultate, bez obzira na neke niske udarce sa strane. Vrtić npr. svake godine za potrebe ovog programa pokupi sve vaspitačice sa Biroa za zapošljavanje, potom nam spočitava da nemamo kadar za vođenje tog programa, a taj program jednako kvalitetno vode i profesori razredne nastave, oni isti koji će par mjeseci kasnije dočekati mališane u prvom razredu osnovne škole“, rekla je Sanja Munjiza, direktor OŠ „Branko Ćopić“ Prijedor.
Činjenica je da vrtić za svaku grupu angažuje po dvije umjesto po jednu vaspitačicu, uz obrazloženje da im je bolje i lakše da dijele i honorar /od 400 KM/ i obaveze, za razliku od škola koje angažuju po jednog radnika po grupi.
Milosava Pranić, direktor OŠ „Branko Radičević“ iz Petrova/Ćele kod Prijedora, jedini je direktor prijedorskih osnovnih škola koja je javnoj raspravi prisustvovala. Po drugi put se u ovoj školi organizuje pripremni program za buduće prvačiće i rezultati su, prema njenim riječima, izuzetno dobri. Dva puta se škola obraćala Odjeljenju za društvene djelatnosti grada Prijedora za finansijsku pomoć za provođenje programa /za dio koji Ministarstvo ne finansira/ i oba puta joj je novac odobren.
„Ni u jednom momentu nismo pomislili da tražimo novac od roditelja niti bismo to mogli“, kazala je Pranić na javnoj raspravi.
Dječiji vrtić „Radost“ nije međutim odgovorio na pitanje novinara da li se obratio gradu, kao osnivaču, da pomogne provođenje ovog programa, kako bi na taj način izbjegao naplaćivanje programa od roditelja. Da se obratio, kakav god odgovor grada bio, uprava vrtića bi imala argument da je iscrpila i tu mogućnost. Grad, vjerovatno, ne bi sebi dozvolio dvostruki aršin, te bi i vrtiću pomogao isto kao što pomaže i školama za isti program. Tada ne bi bilo ni osnova postaviti pitanje ministru prosvjete i kulture /prilikom njegove posjete Oštroj Luci 24.02.2015. godine/ kako će reagovati na očiglednu diskriminaciju djece koja plaćaju u program u vrtiću u odnosu na djecu kojoj je isti taj program u školama besplatan.
Ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Dane Malešević izjavio je da škole u Republici Srpskoj, koje provode program predškolske pripreme za buduće prvačiće, ne smiju naplaćivati participaciju od roditelja čija djeca učestvuju u programu.
„S druge strane, finansiranje vrtića je u nadležnosti lokalnih zajednica, a ne Ministarstva, i neke lokalne zajednice u Republici Srpskoj ne mogu snositi dodatne troškove koje ovaj program nosi“, rekao je Malešević novinarima prilikom posjete Oštroj Luci 24. februara ove godine.
Na konstataciju da grad Prijedor sigurno ne spada u lokalne zajednice koje to ne mogu, kao i da takav odgovor i dalje ne garantuje ravnopravnost djece koja pohađaju ovaj program, ministar je rekao da će se i zbog toga mijenjati zakon.
Tako je u nacrtu novog zakona o predškolskom obrazovanju i vaspitanju propisana obaveza ministra da u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donese podzakonske akte, među kojima i Pravilnik o uslovima i načinu realizacije programa pripreme djece u godini pred polazak u školu. Taj bi pravilnik trebalo da u jednak položaj dovede i ustanove koje provode program i korisnike prorgama, što sada u praksi, pokazalo se i na primjeru Prijedora, nije slučaj.
Katarina Panić
katarinapanicblog.wordpress.com
