Sirijac i Bosanka, bračni par Murhaf i Samka Gakenji, ljekari po struci, s djecom su, do rata u BiH, živjeli i radili u Prijedoru.
Namjeravali su tamo i ostati, ali ih je u tome spriječio rat. Danas žive u Engleskoj, oboje su u penziji, a koliko svi čeznu za gradom koji toliko vole pokazuje i podatak da je njihov sin svoju kompaniju nazvao po rijeci Sani. Murhaf brine i za svoje sunarodnjake te je, iniciran akcijom “West Yorkshire Bosnian Association”, pozvao bh. dijasporu da se uključe i pruže pomoć sirijskom narodu.
U Englesku je porodica Gakenji stigla u oktobru 1992, a u razgovoru za Agenciju FENA prisjetili su se tog ratnog perioda u BiH.
“Ratni vihor i zbivanja u Prijedoru razdvojili su nas. Moj muž je odveo djecu u Ljubljanu kod moje tetke, a ja sam ostala u Prijedoru. On se mislio vratiti za dva dana jer je trebalo da bude dežuran za vikend. Međutim, ratna dejstva su započela u Prijedoru, putevi su bili zatvoreni i nije se uspio vratiti. Nismo imali kontakt jer su sve veze bile prekinute, ali sam bar znala da su oni na sigurnom. Uspjela sam im se pridružiti nakon četiri mjeseca i nešto kasnije smo stigli u Englesku kao izbjeglice”, priča Samka.
Shvativši da se rat nastavlja i da je budućnost neizvjesna, pomirili su se, kaže, sa činjenicom da šanse za povratak u domovinu nije bilo.
“Uspjeli smo se vratiti našoj profesiji nakon izvjesnog vremena, a sad smo sretno penzionisani. Povratak u našu profesiju trajao je nekoliko godina. Murhaf je, prije nego što se registrovao i počeo raditi u svojoj profesiji, povremeno radio s bh. izbjeglicama, dok sam ja učila engleski jezik i spremala engleske ispite da se registrujem i radim u svojoj profesiji, što smo i uspjeli”, navela je ona.
Samka je konsultant pedijatar i penzionirana je krajem 2013, a njen muž Murhaf je psihijatar i penzioniran je prije nekoliko godina. Imaju kćerku Mahu (33), koja je doktor psihologije, i sina Nedžima (Nej), starog 31 godinu, koji s partnerima (Managing Dire.cktor og Green River Media) ima privatni biznis sa sjedištem u Engleskoj i uredom u Sarajevu (na 20. spratu Twist Towera). Imaju i unuku Elisu. koja ima 19 mjeseci. Njihova snaha Elma je Sarajka, a zet Endi Englez, koji takođe jako voli BiH. Odlazi tamo redovno, a on i Maha planiraju da sagrade i kuću pored Sane.
Samka se prisjeća da su njen muž Murhaf i ona studirali medicinu u Sarajevu. On je završio studije 1978. i zaposlio se u medicinskom centru u njenom rodnom mjestu Ljubija. Ona mu se pridružila 1980. Uskoro su se vjenčali i stekli djecu. Murhaf je specijalizovao neuropsihijatriju u Zagrebu, a ona pedijatriju u Sarajevu.
“Murhaf je oduvijek volio Bosnu kao svoju drugu domovinu i imao je jugoslovensko državljanstvo. Bilo nam je lijepo i bili smo sretni dok smo živjeli u Ljubiji i Prijedoru, imali smo veliki krug prijatelja i nismo nikad razmišljali da igdje odselimo”, navodi ona.
Samka priča da je, nakon napuštanja domovine u ratnim zbivanjima, prošlo deset godina prije nego što su uspjeli ponovo otići u Prijedor, grad u kojem su živjeli prije rata u BiH.
“Od tada redovno obilazimo rodnu grudu, moju, a i naše djece. I Murhaf je uživao u svakom trenutku provedenom u Bosni, pogotovo na našoj vikendici pored rijeke Sane, u selu udaljenom 6 km od Prijedora. Rado se vraćamo tamo, a s obzirom na to da sam i ja odnedavno u penziji imamo šansu odlaziti tamo često”, navodi ona.
Samka ističe da im je lijepo i u Engleskoj, ali dodaje: “Dom ti je tamo gdje ti je srce”.
“A naše srce je u Bosni, pogotovo na zelenoj ljepotici Sani na kojoj su naša djeca provela sretno djetinjstvo i po kojoj je naš sin nazvao svoju kompaniju”, kaže ona.
Murhaf Gakenji je porijeklom Sirijac. Redovno kontaktira s rodbinom koja živi tamo, ali je u stalnoj brizi za njih i ostale sunarodnjake. Iniciran akcijom “West Yorkshire Bosnian Association”, pokrenuo je nedavno među bh. dijasporom određene aktivnosti za pomoć narodu Sirije koje bi trebalo da traju do polovine aprila.
“Ideja da se uključimo u akciju pomoći sirijskom narodu inicirana je akcijom ‘West Yorkshire Bosnian Association’. Murhaf je sudjelovao na mitingu tokom kojeg je skupljeno oko 6.000 funti. Za taj novac je kupljen polovan sanitet i nešto lijekova i poslan sirijskim izbjeglicama”, objašnjava Samka.
Nezavisne novine – Fena
