Bilo bi dosadno pisati isto, a život i mi smo toliko promjenjivi i ta promjenjivost je zanimljiva za svakog umjetnika, kaže za “Nezavisne novine” Dragana Kragulj, pjesnikinja iz Prijedora, autorka šest knjiga poezije, jedan od laureata ugledne nagrade “Pečat varoši sremskokarlovačke”.
Dodaje da bara nikad nikog nije inspirisala.
“A, ako nekog takne moja poezija, ako tri stiha iz nekog soneta naježe nečiju podlakticu ili nekom učine trenutak života ljepšim, sjajnijim, bogatijim – eto nagrade, eto ljepote, eto pečata”, rekla je Kraguljeva.
NN: U prvoj impresiji kazali ste da Vam je čast što će se i Vaše ime naći na spisku dobitnika “Pečata varoši sremskokarlovačke”. Možete li nam sada reći kolika je potvrda i odgovornost za Vaš pjesnički rad ova nagrada?
KRAGULJ: Nagrada “Pečat varoši sremskokarlovačke” je samim nazivom vrlo simbolična. Prva asocijacija je da je zaista na nagrađenu knjigu utisnut pečat. Knjiga je “ovjerena”, ne zapečećena, a to, naravno, pjesniku imponuje. Indvidualno je koliko smo odgovorni prema samima sebi, prema okolini i tu za mene nagrada ništa ne čini. Ja sam odgovorna poeziji. Moje je da pišem. Nekad će to biti prepoznato, nekad ne, ali to neće uticati na moju potrebu da pišem i pojem.
NN: Nagrada iz Srbije prvi put ima oba laureata iz Republike Srpske. Koliko je podrška iz “Brankovog kola” dragocjena naspram podrške domaćih institucija i domaće pjesničke scene, gdje se u posljednje vrijeme mnogo toga spornog dešavalo?
KRAGULJ: Ponosna sam na to, jer u RS živi i piše mnogo izvrsnih pjesnika. Nevjerovatno je koliko je podrška “Brankovog kola” iz Sremskih Karlovaca do sada zbližila raspolućeno biće pjesnika koji pišu na srpskom jeziku, a žive u dvije države. A, što je najzanimljivije, ne posustaju i ne odustaju. Kao da je neko čudo u pitanju, pa su nam Karlovci i Branko tu negdje odmah kraj srca, kraj našeg Branka iz Hašana i dalekog, a bliskog Branka iz Niša. Što se tiče pjesničke scene kod nas u RS i nekih spornih dešavanja, mogu vam reći da me to ne dotiče, jer nisam član UK RS, niti član bilo čega. Tako bar imam iluziju slobode, a sloboda je, ipak, najvažnija.
NN: Nakon pet pjesničkih zbirki, mislite li da je šesta i nagrađena zbirka izabranih i novih pjesama “Kradljivica sna” zapravo kruna Vašeg dosadašnjeg pjesništva?
KRAGULJ: Ma ne, kakva kruna! Radi se samo o trenu u kom se sve poklopilo i našlo na istoj frekvenciji, te trenutno osvijetlilo “Kradljivicu sna”. U ovoj knjizi isto trepere i svijetle pjesme objavljene prije nekoliko decenija kao i one napisane nedavno. Ugodne su pohvale i pažnja, ali treba pisati dalje i bolje i najbolje.
NN: Koliko je važno za pjesnika da piše i slobodnim i vezanim stihom?
KRAGULJ: Ako ste pjesnik, morate se isprobati u svim formama. Morate znati kanalisati stvaralačku energiju na primjeren način, zadovoljiti formu i ispoštovati pravila. Mislim da je zdravo služiti se i slobodnim i vezanim stihom, jer nikad ne znate u kom će vas smjeru povući matica poezije i kako ćete izaći na kraj s njom. Mene fascinira igra u umjetnosti i igra u životu. Jer da biste bili dobri igrači morate mnogo naučiti, podići ljestvicu visoko i hrabro zaigrati. Govorim samo o svom odnosu prema slobodnom i vezanom stihu i uvažavam da neki pjesnici mogu da se iskažu samo u jednom ili drugom. Kaže se da svaka ptica svojim glasom pjeva. Eto, ja malo ovako, malo onako, jer mi je tako zanimljivije i zahtjevnije. Nije mi cilj da bude lako, nego dobro.
NN: Diplomirali ste u Sarajevu na Odsjeku na komparativnu književnost. Možete li napraviti kratku komparaciju savremenog pjesništva u južnoslovenskim književnostima danas? Koliko su dostupna djela naših pjesnika u regionu i obrnuto?
KRAGULJ: Ne mogu praviti komparacije jer su nam pjesničke scene sužene na mala dvorišta odvojena dubokim kanalima. Ali, poezija je uvijek bila usamljenička igra tako da to što komšija piše ništa u suštini ne znači. Kod nas postoji veći problem, a to je nedostatak ozbiljne književne kritike, tako da su u istom košu i babe i žabe, ali vjerujem da će se to vremenom, ipak, mijenjati.
Nezavisne novine
