Posao čistača ulica u samom je svjetskom vrhu po zdravlje opasnih poslova. Po nekim istraživanjima, ovi slabo plaćeni poslovi su, čak, i na neslavnom prvom mjestu. Tvrdnje su potkrijepljene faktorima rizika poput izloženosti bolesti, infekcijama i slično. Oni koji za male pare i za platu koja jedva prelazi 370 maraka, „čiste“ za nama, tvrde da su bakterije, virusi i kojekakve zaraze, ipak, „mala maca“ u odnosu na ljude. Pogotove one loše, koji ih nerijetko vrijeđaju, psuju, galame, pa čak pokušavaju da ih udare.
Slobodan Gojić (52), radnik „Gradske čistoće“, kaže da ga samo još psi nisu grizli.
– Za razliku od ljudi koji nam svašta govore, jer smatraju da nismo dobro očistili pred njihovim ulazima. Obolio sam radeći ovaj posao. I to najviše na pluća. Stalno neke upale, jer
čišćenje ne bira ni kišu ni sunce – kaže Gojić koji je, čisteći ulice, pronalazio svašta.
Uglavnom poneku markicu koja se brzo potroši… Za uspomenu čuva dva prstena, jedan od srebra, drugi od bijelog zlata, koje nosi na lijevoj ruci. Dobro pamti i plastičnu kantu punu bombi, koju je, sasvim slučajno, otkrio u jednom kontejneru.
Za „dodatak na sramotu“, koji imaju njegove kolege na Zapadu, samo je čuo. No, o tome ne razmišlja, već o ljudima koji bi, po njegovom mišljenju, trebali biti malo uredniji.
– LJuti me kad vidim nekog da ide iza mene i baca smeće na prostor koji sam tek očistio. Mi smo, generalno, beteri koji smatraju da uvijek neko drugi mora za njima čistiti. To radim godinama vrlo temeljno, jer sam u tom vremenu najmanje sto metli „poderao“ – tvrdi Gojić. Među njegovim kolegama ima i onih koji su učili za neka druga i manje opasna zanimanja, ali ih ne rade!
– Imamo mi i konditora i mašinskog tehničara, čestitih ljudi koji posao ne biraju. Žele samo da prehrane porodicu – kaže Rajka Rauš, šef „Gradske čistoće“. I ona smatra da je tvrdnja prema kojoj je posao čistača ulice opasan, i te kako opravdana.
– Dva naša radnika pokupio je automobil dok su prali cestu. Završili su u bolnici. A svi znaju da bez čistača ulica, prosto, ne možemo, ni na proslavama, ni na demonstracijama. Oni su prvi na cesti, i kad je nevrijeme, i to bi oni koji potcjenjuju ovaj loše plaćen posao, morali znati – kaže Rajka koja s čistačima ulica u Prijedoru dobro i zlo dijeli dugi niz godina.
RIJETKI IDU U PENZIJU
Čistači ulica koji idu u penziju su rijetki, poput Mile Čavića iz Petrovog Gaja koji je, sa suzama u očima, završio svoj radni vijek. Svojevremeno je, prije skoro 8 godina, javnosti postao zanimljiv zbog tvrdnje da je u bliskom rodu s tada aktuelnim predsjednikom RS i prezimenjakom Draganom Čavićem.
Kozarski vjesnik
