Možda niste imali sreće da se rodite u izobilju, ali to nije razlog da to tek tako prihvatite. Za početak morate da prestanete da mislite da ste siromašni, a evo šta još morate da prestanete da radite…
Koji su razlozi siromaštva i zašto djeluje da su određeni ljudi osuđeni na njega, dok je drugima blagostanje po svemu sudeći palo s neba? Biznis konsultantkinja Natalija Grejs napisala je knjigu “Zakoni genetskog siromaštva”, u kojoj pokušava da objasni kako su ljudi programirali sebe na male prihode, piše “Telegraf“…
1. Način razmišljanja
Dok smo bili klinci, često je moje društvo poslije škole odlazilo u kuću jedne djevojčice iz mog odjeljenja, i tamo smo skakali po kauču sve dok ne bi došli roditelji.
Naročito smo uživali u tome zbog pojedinih federa koji su gotovo izbijali iz postave. Naše skakanje proizvodilo je i pravi oblak prašine. Dvadeset godina kasnije, ponovo sam posjetila svoju drugaricu iz djetinjstva i, na svoj užas, u njenoj kući zatekla sam isti taj kauč.
Koliko sam mogla da primijetim, bio je u približno istom stanju kao kada smo prije dvije decenije skakale po njemu, ali ja sam ostala zatečena cjelokupnim stanjem svih komada namještaja u kući. Sve je bilo dotrajalo, prašnjavo i pokvareno.
U glavi sam brzo preračunala koliko bi koštalo da se kupi novi kauč, zamijene stare stolice i polomljeno veliko ogledalo, u čije je pukotine stavila foliju.
Dok smo razgovarale, u glavi sam stavljala nove tapete na njene zidove. Željela sam da pobacam sve kartonske kutije koje su virile ispod njenog kreveta, zajedno sa polomljenom saksijom koju je privezala parom najlonskih čarapa.
“Ali šta ako su u izuzetno teškom finansijskom položaju”, zapitala sam se nedugo potom. Međutim, moj mozak se i dalje nije predavao i prisjetila sam se kako sam i sama nedavno kupila jeftine tapete koje izgledaju sjajno. Gdje god da sam pogledala, videjla sam samo pukotine, prljavštinu i đubre.
Odjednom mi je sinula jedna misao – zašto se prljavština uvijek vezuje za siromaštvo? Sada to pitam i vas. Možete da zamijenite uvijek sa “često” i “gotovo uvijek”, ali to je činjenično stanje. Priznaćete da i skroman dom ima sve predispozicije da bude čist. Ipak, prljavština je gotovo uvijek prisutna u siromašnim domovima.
Mislim da je razlog tome što je ta neurednost i prljavština odraz uma i načina razmišljanja. Kako su prljavština i siromaštvo komšije, to znači i da je siromaštvo poseban način razmišljanja. Siromaštvo se ogleda i u neopranim rukama.
2. Tvrdičluk
U školi sam imala divnu profesoricu knjievnosti. Bila je nevjerovatno inteligentna i intuitivna. Jednog dana rekla je rečenicu koja mi se do danas urezala u sjećanje.
Neko od učenika pitao je šta je tvrdičluk, a ona je rekla: – Tvrdičluk je ono kada piješ iz stare, okrnjene šolje dok novu čuvaš u kredencu. To srećemo u većini domaćinstava. Kao što se višak novca odvaja za crne dane, tako se i dobar escajg čuva za posebne prilike.
Međutim, te posebne prilike su tako rijetke, a crni dani su sve češći. Ako sve dobro što imate čuvate za budućnost, ona nikada neće doći. Ako sve svoje nade ulažemo u budućnost, sadašnjost će nam biti tragična.
3. Kompleks Pepeljuge
Poznajem ženu koja je dvadeset godina manijakalno štedila novac kako bi mogla da ga pridoda novcu od prodaje garsonjere i napokon sebi kupi kuću sa baštom.
Sama je odgajila dvije kćerke. Stalno su bile polugladne, a sve tri uglavnom su živjele na supama. Jednom mi se starija kćerka povjerila i rekla mi da se stidi toga što ima samo par komada odjeće, a svaki komad je vidljivo krpljen.
Iako je ona rasla, iste pantalone su, magično, rasle sa njom, tako što joj je majka samo došivala nove materijale na njih.
Znate šta se onda dogodilo? Nakon dvije decenije odricanja, majka je napokon kupila kuću o kojoj je sanjala, ali djevojke uopšte nisu bile zainteresovane za baštu.
Pored toga, nisu se ni ponašale kao većina djevojaka jer su dobile “kompleks Pepeljuge”.
Drugim riječima, plašile su se da troše novac pa i danas, kada imaju posao i izvor prihoda, i dalje idu u iznošenoj odjeći, jedu iz polupanih tanjira, a namještaj ne kupuju već uzimaju ono što su drugi bacili.
To siromaštvo ostalo im je zacrtano u podsvijesti i tako se ponašaju i sada kada mogu sebi da priušte malo uživanja.
Konstantan strah od trošenja i najmanje svote novca će vas psihički unazaditi.
4. Podsvjesno programiranje
Djeca koja odrastaju u siromašnoj sredini podsvjesno sebe programiraju na siromašan način života i u budućnosti. Čehov je davno primijetio da pohabani zidovi i prljavi hodnici imaju poguban uticaj na moć učenika da uče u takvom okruženju.
Prljavština i siromaštvo ubijaju čovjeka u pojam, i to siromaštvo ostaje im u podsvjesti i kada se okolnosti promijene.
Bogatstvo je stanje uma, a najmanje što možete da uradite kako biste otjerali bedu jeste da povadite sve te lijepe tanjire i šolje i krenete danas da ih koristite.
Ne čekajte specijalne povode, svaki dan je specijalan. Bacite polomljena ogledala i polomljene saksije. Izglancajte pod, pa ćete usput očistiti i um.
I bogatstvo, kao i siromaštvo su dobrim djelom način razmišljanja.
