Ili zašto smo sve mi Anastasia Steel – djevojke koje sanjaju o tome da sadista pretvore u romantičnog ljubavnika koji će svu svoju moć pokoriti našoj ljubavi i ponovno povezati ljubav i seks u neraskidiv čvor, pita se Aleksandra Orlić
Kada su nam posljednji put pali serveri, znala sam da u igri mogu biti samo dvije stvari – ili je Kim ponovno opljačkana ili je stigla vijest da nas Christian Grey ponovno treba u svom uredu i Crvenoj sobi s obzirom na to da na velika platna stiže, skupa sa svojim bičevima, maskama i kravatama, točno na Valentinovo očito želeći preuzeti dominaciju ne samo nad Anastasijom Steel i svima nama, nego i nad ružičastom bojom. Uostalom, i novi nastavak zove se “Pedeset nijansi mračnije”.
A ako je vjerovati glasinama i traileru, smjet će ga gledati samo oni stariji od šesnaest godina (sorry, klinci, neka vam mama i tata objasne zašto netko moli za batine;), a Mr. Grey će konačno pokazati ama baš sve. Za one koji ipak žele iskusiti nešto više na svojoj koži i mašta im nije dovoljna, spremni su i specijalni virtualni dodaci zahvaljujući kojima ćete i vi moći zamišljati da vam zapešća bride, a guza gori od udaraca. Samo, hm, tko bi to još želio?
Sudeći prema službenim podacima, zainteresiranih je i više nego dovoljno jer je prvi dio filmske trilogije zaradio 571 milijun dolara, knjiga autorice E. L. James samo u prvoj godini nakon objavljivanja 2012. prodana je u 40 milijuna primjeraka nadmašivši u brzini prodaje čak i “Harryja Pottera”, no čini se da je ipak najveću erekciju, pardon – profit!, zabilježila seks-industrija jer je prodaja maski skočila za 121 posto, a prodaja kuglica Ben Wa, za čak 772 posto.
U čemu je trik? Spada li “Pedeset nijansi sive” u fenomen grešnog užitka po sistemu javno ga pljujemo, tajno obožavamo? Odgovore smo pronašli u sjajnoj knjizi sociologinje Eve Illouz “Hard-core romansa”, koja se dubinski pozabavila ovim fenomenom, i sama priznajući da su joj se nokti savijali od užasa kada je čitala te loše sročene rečenice, no ipak ima nešto u toj vražjoj knjizi koja je pobudila takve kontroverze diljem svijeta te očito zrcali duh našeg vremena, brige, probleme i neuroze koje sve nas muče.
Dakle, soft pornografija za mame i neiskusne klince, kao što su je kritičari često o(t)pisivali? “Nipošto”, kaže Eva. Prije self-help erotika. Uostalom, hard pornografije ima napretek i na netu, a prema definiciji jedan od glavnih ciljeva pornoliterature bio bi da vas navodi isključivo na masturbaciju, što nije slučaj s ovom knjigom jer ona odgovara na neko drugo pitanje – Je li žudnja za monogamnom ljubavlju u 21. stoljeću uopće moguća te koliko vrijedi ljubav?
Naime, većina predmodernističkih veza temeljena je na feudalnom sustavu – muškarci su bili jaki gazde koji dominiraju ženama, koje su bile zatvorene kod kuće te frajerima u zamjenu za sigurnost pružale seks i kućne usluge. Taj neravnopravni društveni odnos, koji srećom danas više ne vrijedi, temeljio se na recipročnoj ovisnosti i stvarao je snažno ljepilo. A svi oni koji su raskidali dogovorene brakove iz ljubavi smatrani su autsajderima, buntovnicima, doslovno ljudima bez razuma, da ne kažemo luđacima spremnim za liječenje. Uostalom, i sam Freud, čovjek koji je prvi prepoznao moć seksa, nesvjesnog, mašte i snova, na BDSM odnose gledao je kao na perverziju blisku kanibalizmu, vampirizmu i nekrofiliji.
S vremenom stvari su se zakomplicirale. Otkad je suvremena psihologija ušla u naš život, sve smo svjesniji tog neravnopravnog odnosa i počeli smo više raditi na sebi, kopati po potisnutim emocijama, inzistirati na osamostaljivanju te istraživati svoju seksualnost. A onda smo negdje usput sredinom stoljeća shvatili da i naša seksualnost može biti samostalna i da ne mora uvijek ovisiti o tradicionalnim shemama veza – brak – djeca. Dakle, bio je to tzv. seks bez svrhe.
U duhu tradicije Marquisa de Sadea koji se prvi usudio opisati SM veze, sugerirajući nam da razum tu i tamo treba otpisati, autorica Pauline Reage napisala je “Priču o djevojci O”, svojevrstan prethodnik “Pedeset nijansi sive”, u kojoj djevojku odvode u dvorac u kojem je maskirani muškarci koje ona ne vidi bičuju, naravno uz njezin i pristanak njezina ljubavnika. Bili su to prvi pokušaji odvajanja ljubavi od seksa koji su vrhunac dosegli u filmu “Emmanuelle” iz 1971. u kojem talijanski plemić uči glavnu junakinju kako odvojiti seksi užitke od romantičnih.
Kakvo je stanje 2016.? Ne mora se vaš frajer zvati ni Christian ni Grey, ali baš taj fiktivni lik utjelovljuje suvremenog frajera koji je krajnje zbunjujuć (teško ga je pročitati) i ambivalentan (ne zna što osjeća, igra s vama toplo-hladne igrice, neprestano mijenja raspoloženje i prakticira rekreativni seks. Sjećate se njegove spike? “Draga, ja ne vodim ljubav. Ja žestoko jebem!”). U prijevodu – seksi sam, zgodan, moćan, imam hrpu bivših i u totalnoj sam panici ako spomeneš vezu jer sam emotivno hendikepiran. S druge strane, sve smo se mi našle u poziciji Anastasije Steel pitajući se nakon svega – je li to bio samo seks? I koliko vrijedi moja ljubav? Poznato?
Naime, u 21. stoljeću na ljubavnom muško-ženskom planu, kaže Illouz, autorica i knjige “Zašto ljubav boli”, vlada ozračje krajnje nesigurnosti, tjeskobe i zabrinutosti. Stvara se dojam, pogotovo ako skoknete na fejs, da smo svi tako lako zamjenjivi, što zapravo sve žene dovodi u inferioran položaj. A što bolje liječi te neuroze i nudi veliku utjehu svima nama bolesnima od čekanja i pitanja “hoće li nazvati”, od Mr. Greya koji se u knjizi, nakon što Anastasia otkrije svoju autonomnost i moć te odbija potpisati ugovor, od sadista pretvara u romantičnog ljubavnika koji bi sve napravio za nju. No, da ne bi bilo zabune, za razliku od djevojke O, Anastasia nipošto nije samo pasivna robinja. Prema nekim čitanjima, tu je utkan i feministički kod jer ona zapravo ima svu moć i ponaša se kao robinja koja bi svaki čas nanovo pregovarala o stavkama u seksualnom ugovoru, a Grey pristaje na sve njezine želje, pa i na to da ona sama plaća piće i zvizne šamar nekom frajeru koji je vrijeđa prije njega te da zadrži svoje djevojačko prezime, a gdje ona okom, tu on helikopterom.
Ma svaka čast toj transformaciji na kojoj bi joj pozavidjela svaka cura, ali zašto ona i dalje pristaje na te igrice koje u isto vrijeme nanose i užitak i bol? Je li to metafora našeg društva i poruka da ljubav danas doista mora boljeti, bilo da žudite za neuhvatljivim frajerom ili nekom perverznom budalom? Ili ima nešto u tim BDSM igricama koje navodno prakticira 10% stanovništva? Naime, prema 20 studija objavljenih u časopisu Psychology Today, od 31 do 57 posto žena mašta o tome da ih se prisili na seks.
Znači li to da smo stvarno tako umorne od vječnih pregovora i rasprava da ponovno čeznemo za tradicionalnom muževnošću? Kvaka je u tome, piše Eva, da takva vrsta seksa našu ljubavnu tjeskobu transformira u fizičku bol pretvarajući je pritom u igru, s ugodnim i čvrsto definiranim ulogama, koje se vrlo lako daju i zamijeniti, a ne vrijede izvan kreveta. Navodno mazohist, tvrde seksolozi, nije toliko opsjednut bolovima koliko njegovom kontrolom i prestankom bola.
Jer u ovom odnosu, za razliku od onih kompliciranih ljubavnih, potrebno je reći samo jednu sigurnosnu riječ i vaš će se sadist, kao i Mr. Grey, za tren pretvoriti u savršeno brižnog ljubavnika. Samo mašta ili vaša stvarnost? Odgovor potražite u sebi. Samo nemojte previše kasniti jer Mr. Grey vas čeka baš na Valentinovo. A znate što će biti ako zakasnite i ugrizete se za usnicu…
