Proslave punoljetstva, koje sve više liče na svadbe ili nekadašnje ispraćaje u vojsku, postale su pitanje prestiža u RS pa roditelji često za organizaciju žurke svojih osamnaestogodišnjaka potroše i više hiljada maraka.
Ove vrste proslava postaju sve popularnije ne samo među imućnim porodicama, a kumovi, rodbina i prijatelji slavljenicima poklanjaju zlatne lančiće, vrijedne poklone, pa čak i automobile, a dešavalo se i da djed prepiše dio zemljišta na unuče.
Na ovakvim proslavama se okupi i više stotina zvanica koje se vesele uz muziku uživo. Sale su veoma često okićene balonima, stolice mašnama, dok “ića i pića” ima na pretek, a tu su i kamermani i fotografi da to ovjekovječe. Sve podsjeća na svadbu, samo nedostaju mlada i mladoženja.
Veliki broj roditelja tvrdi da ne treba štedjeti novac kako bi usrećili svoju djecu.
– Imali smo dvije odvojene proslave, jednu za rodbinu kod kuće, a drugu za omladinu u kafiću. Hrana, piće, toaleta za slavljenicu i iznajmljivanje lokala koštali su nas oko hiljadu maraka. Samo je jedna torta koštala 80 maraka, a usluge di-džeja 100 maraka – kaže majka jedne Prijedorčanke koja je nedavno proslavila 18. rođendan.
Slavljenica ne krije zadovoljstvo i ističe da je “morala” organizovati žurku kako ne bi bila predmet zadirkivanja vršnjaka koji na isti način proslavljaju ulazak u “svijet odraslih”.
– Išla sam na rođendane drugova iz razreda, bilo da su slavili kod kuće ili u kafiću, pa sam se morala revanširati na isti način – kaže osamnaestogodišnja Prijedorčanka M. J. i priznaje da ovakva žurka ne može proći bez velikih količina alkoholnih pića.
S druge strane, mnogi roditelji se ne slažu s tim da od rođendana treba praviti bahanalije.
– Neki roditelji koriste svoju djecu kako bi promovisali sebe, odnosno ono što su postigli u životu. Obično pozivaju veliki broj zvanica kako bi im poručili “ima se, može se”. Moja komšinica je čak podigla kredit da bi napravila spektakularno slavlje. To najbolje pokazuje koliko je sistem vrijednosti iskrivljen – ispričala je Ana Marić iz Doboja koja ima sedamnaestogodišnjeg sina.
Dok vlasnici ugostiteljskih objekata zadovoljno trljaju ruke, manje imućni roditelji snalaze se kako znaju i umiju te se punoljetstva u seoskim sredinama obično proslavljaju u kući, domovima kulture ili prostorijama mjesnih zajednica.
– Mještani često proslavljaju rođendane u prostoriji mjesne zajednice jer besplatno dobijaju na korišćenje potpuno namještenu salu i posuđe, pa sami organizuju posluženje te donose hranu i piće – kaže predsjednik Mjesnog odbora banjalučke mjesne zajednice Mišin Han Dragan Bajić.
“Izgubili kompas”
Sociolog Ivan Šijaković smatra da ove proslave ukazuju na to da su roditelji “izgubili kompas”, a da se djeca dijele na “in” i “aut” grupe, odnosno popularne i one koji to nisu.
– Ona djeca koja lako pribave sredstva za glamuroznu proslavu stiču utisak da će sve u životu pribaviti bez muke, a ona koja to ne mogu postoji mogućnost da steknu osjećaj marginalizovanosti, povlače se u sebe ili ogreznu u kriminalu kako bi pribavili novac koji im nedostaje da bi bili “in” – kaže Šijaković.
Glas Srpske
