U Trnopolju kod Prijedora, Jusuf Arifagić podigao jednu od najvećih i najsavremenijih farmi za uzgoj crvenog norveškog govečeta na svijetu.
Na kompjuterskom ekranu podijeljenom u 30 polja, Marko Sabljić prati dešavanja u kompaniji u kojoj je zaposlen. Klikom miša otvara novi prozor u kojem su upisane vrijednosti vanjske i unutrašnje temperature, ugljen-dioksida i rasvjete. Potom pušta muziku. Izabrao je Erosa Ramazzottija.
Sabljić je doktor veterine i zaposlen je u „Arifagić Investmentu“ – uzgojno-selekcijskom centru za norveško crveno goveče u Trnopolju kod Prijedora, a na ekranima, zapravo, prati dešavanja u štalama sa 650 muznih krava, kojima je i namijenio Ramazzottijeve muzičke numere.
“Znam da ovo izgleda čudno, ali takva je naša kompanija. Ona je jedna od najvećih i najsavremenijih farmi muznih krava crvene norveške pasmine u svijetu”, s ponosom govori veterinar Sabljić, dok ga njegove kolege, sve mahom mladi ljudi, svih nacionalosti i iz raznih dijelova BiH, podržavaju i naprosto se takmiče ko će prije ispričati priču o “čudu u Trnopolju”, u koje je do sada uloženo skoro 14 miliona KM.
Strunjače za odmaranje
“Rijetko se dešava da neko ostavi sve, ode iz jedne uređene zemlje kakva je Norveška, i sve što je tamo zaradio i uštedio, uloži ovdje u ovo nesigurno tržište, kako je to uradio naš direktor, Jusuf Arifagić, kada je stvarao ovu kompaniju”, kaže 24-godišnji pravnik Almir Hodžić.
Govori nam kako se na farmi Arifagić Investmenta krave paze “baš kao ljudi”, zbog čega je već preimenovana u “hotel za krave” te da je ukršteno crveno norveško goveče izabrano zbog toga što daje visoke prinose, malo ili slabo oboljeva, lako se teli i dugovječnije je od drugih vrsta.
“U najkraćem možemo reći da je ovo goveče nešto poput dobrog Golfa četvorke – dobro vuče, a malo košta”, kaže u šali pravnik Hodžić.
No, prije nego nam pokažu kompletnu farmu, uposleni govore o strukturi kompanije, koja joj osigurava besprijekorno neovisno funkcioniranje, a koju čine veterinarska stanica, poljoprivredna apoteka, građevinsko preduzeće, kompanija za uvoz i distribuciju sjemena norveškog crvenog govečeta te tvornica štalske opreme i tehnologije za mužu.
Od 7.300 kvadratnih metara, na koliko se prostire farma, najveći dio zauzimaju staje. A u njih se ulazi baš kao u operacijsku salu – sa plastičnim navlakama za noge i glavu.
Temperatura u stajama iznosi sedam stepeni i usklađena je sa temperaturom u Norveškoj, odakle krave i potiču. Odrasle krave imaju svoje prostorije, a telad svoje. U krevecima, nalik na dječije, smještena su novooteljena telad, a ona starija odlaze na “automat sa mlijekom” gdje dobijaju dopunsko mlijeko i to sa aromom vanilije.
Nakon što se nahrane, krave se odmaraju na sedam centimetara debelim strunjačama. Muža se obavlja u prostoriji čiji je pod prekriven prekrivačima od specijalnog ekološkog materijala, a koji sprečavaju povrede i oboljenje papaka. Svjetlost u stajama regulira se posebnim zavjesama, koje se, po potrebi, spuštaju i podižu.
Sevdalinke i klasika
Dvadesetogodišnja veterinarska tehničarka Enesa Mejdanac, u dubokim gumenim čizmama i radnom kombinezonu, hrani telad. Ovo joj je prvi posao i kaže da je sretna do neba.
“Uvijek sam voljela životinje i evo, samo što sam završila školu, dobila sam posao. Ovdje mi je krasno, ne bih ni za šta mijenjala ovaj posao. Najdraži su mi telići, a krave su mi malo čudne pošto nemaju rogove”, priča Enesa, dok veterinar Sabljić objašnjava da se radi o strategiji ukrštanja koja će jednog dana rezultirati dobijanjem govečeta bez rogova, a sve to u svrhu lakšeg održavanja.
Kako bi se krave što bolje opustile i dale što više mlijeka, one se muzu uz pjesmu, a veterinari, koji o njima brinu 24 sata, vele da najviše vole sevdalinke i klasičnu muziku, ali da im oni ponekad “puste i Šabana” (Šaulića).
Pomuženo mlijeko se potom, posebnim cijevima odvozi do skladišta i apsolutno je zaštićeno vanjskog utjecaja.
Svo mlijeko koje se proizvede na ovoj farmi (mjesečno 78.000 litara) otkupljuje kompanija Megle iz Bihaća.
No, sa mlijekom se ne završava proizvodni krug ove kompanije. Uskoro ovdje će se proizvoditi i meso, a već sada se proizvodi sjeme crvenog norveškog govečeta.
Uz sve to planirana je i izgradnja staklenika od 10.000 kvadratnih metara za proizvodinju graška za stoku, a u toku je izgradnja pogona biogasa za proizvodnju električne i toplotne energije kojom će se snabdijevati i farma i prateće kompanije.
Konačan plan kompanije je proširenje stajnog kapaciteta za 5.000 muznih krava i zapošljavanje 500 radnika.
NI MARKE OD DRŽAVE
Vlasnik Arifagić Investmenta je Kozarčanin Jusuf Arifagić, koji je tokom rata izbjegao u Norvešku. Tamo je imao uspješne firme i stekao državljanstvo, ali je sve ostavio i zarađeni novac i stečeno iskustvo uložio u domovinu, uključujući i iskustvo koje su Norvežani u razvili u proteklih 75 godina, stvarajući pasminu crvenog govečeta.
Od do sada uloženih 14 miliona konvertibilnih maraka, Arifagić je uložio osam milona vlastitih sredstava, dok je šest miliona kreditnih sredstva Zirat banke. Za podizanje kompanije, Arifagić od države nije dobio ni marke.
VIŠE OD KOMPANIJE
Dvadesetsedmogodišnja šefica računovodstva i zamjenica direktora, Fatima Smajić, kaže da je Arifagić Investment puno više od farme, pa čak i same kompanije. “Birajući mlad tim i ne gledajući na nacionalnost, i vjeroispovijest, direktor naše kompanije, ne samo da nam je ukazao povjerenje i dao šansu da radimo i napredujemo, nego je dakazao da je u BiH moguće ponovo izgraditi mostove”, kaže Fatima, dok njena kolegica, 25 godišnja pravnica iz Sarajeva, Lamija Mulabdić, dodaje da im kompanija nudi i mogućnost dodatnog obrazovanja i usavršavanja. “Čovjek može biti opušten, jer ima posao i redovnu platu, a uz sve to i podršku iz kompanije”, kaže Lamija.
U Arifagić Investmentu trenutno je zaposleno 30 radnika.
http://balkans.aljazeera.net/
