Odbrana Ratka Mladića pred Tribunalom u Haagu je preko svjedoka Slavka Puhalića opovrgavala optužbu za zločin nad Muslimanima koji su u ljeto 1992. godine bili zatvoreni u logoru Trnopolje kod Prijedora.
Puhalić, koji je u Trnopolju bio intendantski oficir, izjavio je da je to bio “otvoreni sabirni centar”, čija je svrha bilo “uklanjanje nesrpskog stanovništva iz zone borbenih dejstava”, a “radi njihove zaštite”. Muslimani, Hrvati i drugi, ostali su u Trnopolju “dok nisu stvoreni uslovi da odu”.
“Mogli su slobodno da izlaze, pošto bi se prijavili straži i ostavili dokumente… Niko nije doveden na silu”, naznačio je svjedok u pisanoj izjavi uvedenoj u spis.
Po svjedoku, osim nekoliko “incidenata”, u tom centru nije bilo zločina, ni maltretiranja nesrpskog stanovništva. Veći dio centra bio je “otvoren”, a “manji ograđen”.
Prema optužnici protiv Mladića, ratnog komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), u logorima Trnopolje, Keraterm i Omarska srpske snage počinile su teške i masovne zločine nad Muslimanima i Hrvatima. Prijedor je, navodi se u optužnici, jedna od bosanskih opština u kojima je progon nesrpskih civila imao razmjere genocida.
Nakon što je branilac Branko Lukić u sudnici pustio snimak britanske televizije ITN iz Trnopolja, na kojem se iza bodljikave žice vide muslimanski muškarci, od kojih su neki šokantno mršavi, Puhalić je izjavio da su bodljikavom žicom zapravo bili okruženi novinari.
“Novinari se nalaze u ograđenom dijelu, a ljudi su slobodni… Novinari su kod objekta, prodavnice poljoprivrednih mašina i alatki, koja je bila ograđena žicom”, kazao je svjedok.
Isti komentar, Puhalić je dao i o sličnom snimku na kojem je srpski novinar, kroz bodljikavu žicu, razgovarao sa muslimanskim muškarcima u Trnopolju.
Snimci ITN-a, načinjeni u avgustu 1992, izazavali su tada žestoku međunarodnu osudu vlasti bosanskih Srba i poređenja sa nacističkim koncentracionim logorima.
Tokom unakrsnog ispitivanja, zastupnik Optužbe pitao je svjedoka da li je u Trnopolju ikada sprovedena istraga o ubistvima i silovanjima kojima su bili podvrgnuti pritvorenici, i zna li da je ijedan počinilac krivično gonjen.
Svjedok je odgovorio da ne zna, potvrđujući da je čuo za nekoliko slučajeva ubistava i silovanja, te da je o tome obavijestio vojnu i civilnu policiju.
Tužilac je svjedoka suočio i s podatkom da je u Trnopolju prije rata živjelo više od 2.000 Muslimana, a da ih je 1993, prema popisu, ostalo samo dvoje. Puhalić je odgovorio da “ne zna” koliko je Muslimana otišlo, ali je potvrdio da su ljudi iseljavani iz prijedorske opštine.
Puhalićevoj tvrdnji da su pretežno muslimanski civili u Trnopolje dolazili “pješice, u autima i na traktorima”, zastupnik Optužbe suprotstavio je srpskim dokumentom po kojem je samo iz sela Hambarine, krajem jula 1992, u taj centar dovedeno “11 autobusa” tamošnjih Muslimana.
Na sugestiju tužioca, Puhalić je potvrdio da nije bio prisutan kada su engleski i srpski novinari kroz žicu razgovarali sa Muslimanima u Trnopolju i načinili mnogo puta emitovane snimke.
Mladić nije do kraja prisustvovao suđenju, te je nakon posljednje pauze zatražio da bude vraćen u sudski pritvor jer, kako je rekao predsjedavajući sudija Alphons Orie, nije se osjećao dobro.
Optužnica tereti Mladića i za genocid u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Unakrsno ispitivanje svjedoka tužilac će nastaviti u ponedjeljak, 16. februara.
BIRN
