Od novinarke koja je na društvenim mrežama oprala bivše šefove, do konobarice koja se preko Twittera osvetila neljubaznom gostu, sve više ljudi web koristi kao sredstvo odmazde
Osvetu je najbolje servirati hladnu, i to po mogućnosti na Twitteru, Facebooku ili nekoj drugoj dobro posjećenoj online lokaciji. Kada je nakon 14 godina rada u časopisu People američka novinarka Sara Hammel odlučila dati otkaz, nije se zaustavila na katarzičnoj rečenici: “Dajem otkaz” i dramatičnom izlasku iz redakcije uz lupanje vratima. Njezino se virtualno lupanje vratima čulo puno dalje.
Kao i većina ljudi kojoj se tijekom karijere to barem jednom dogodilo, Sara se dugo osjećala podcijenjeno na poslu. Tijekom gotovo desetljeća i pol, koliko je provela u kompaniji, svjedočila je otpuštanju talentiranih kolega zbog recesije, ogorčeno promatrala kako se na pozicije koje je ona zaslužila imenuju potpuno neiskusni ljudi te provodila bezbrojne vikende odgovarajući na poslovne mailove, za što joj se nijedan od njezinih šefova nikad nije udostojio reći ni hvala. People je celebrity časopis, ali Sarin se posao rjeđe sastojao od glamuroznih partyja i intervjuiranja zanimljivih osoba, a češće od zatupljujućih aktivnosti poput zivkanja ljudi koji su radili na setu filma na kojem je Johnny Depp upoznao Amber Heard kako bi doznala bilo kakvu informaciju o paru.
No sve je to stoički podnosila – i naporne publiciste zvijezda i ekscentrične zvijezde te nikad zadovoljne urednike i vikende provedene u redakciji ili uz laptop jer je voljela svoj posao. A onda je jedna kap prelila čašu njezina strpljenja. Sara je napisala knjigu i pitala svoje šefove može li o tome napisati kratku objavu u njihovu online izdanju. Odbili su je. Shvatila je da dalje ne može, sjela i napisala otvoreno pismo šefovima u kojem ih izvještava da daje otkaz i navodi razloge takve odluke. I to tako sočno i s puno detalja koje im neće biti drago pročitati da ga je odmah u cijelosti prenijelo online izdanje konkurentskog časopisa. U pismu kaže kako joj ne pada na pamet nastaviti žrtvovati svoje vikende, život i ljubavne veze za takvog poslodavca, a spominje i neke poznate osobe koje joj nisu ostale u sjajnom sjećanju, poput pjevačice Jennifer Lopez i glumca Georgea Clooneyja. Sara nije jedina osoba koja je iskoristila moć interneta za osvećivanje nekom tko joj je naštetio, uvrijedio je ili zakinuo. Javno obračunavanje sve je popularniji oblik osvete diljem svijeta.
Konobarica Victoria Liss iz Seattlea kojoj je jedan gost uskratio napojnicu i nazvao je debelom osvetila mu se tako što je na Twitteru objavila broj njegove kreditne kartice, nakon čega su ažurni tviteraši iskopali njegovu fotografiju, broj telefona i podatke o zaposlenju. Uskoro mu je zabranjen pristup u većinu tamošnjih barova.
Tu je i priča o Englezu, gostu na vjenčanju koji je mladencima poklonio printer vrijedan 900 dolara, da bi mu mladenka nakon vjenčanja poslala e-mail u kojem traži još nešto. On je njezino pismo objavio online, dobivši golemu podršku online zajednice koja je mladenku nazvala pohlepnom, sebičnom i nepristojnom. Jedna se Amerikanka odbila naći s muškarcem kojeg je upoznala na Tinderu nakon što je uoči dogovorenog dejta ispalio neukusnu šalu na račun kontracepcije. On ju je zbog toga zatrpao sa 28 poruka, od uvredljivih do molećivih, u kojima ju je pokušao nagovoriti da se ipak sastanu.
Djevojku je to toliko iživciralo da ih je sve, zajedno s njegovim imenom i podacima, objavila na netu. Pretpostavljate da nakon toga više nije mogao dogovoriti nijedan dejt. Štoviše, službeno je proglašen najgorim dejtom s Tindera u povijesti. A tko može zaboraviti drsku mladenku koja je od jedne svoje djeveruše zatražila da oboji kosu jer joj se njezina prirodno crvena nijansa nije uklapala u vjenčanje. Nakon što je šokirana djevojka svoje iskustvo prepričala na internetu, mladenku su prozvali bridezillom.
U sjećanje nam se urezala i priča o anonimnoj ženi kojoj je dozlogrdilo da se netko od kolega svako jutro poslužuje njezinim mlijekom iz uredskog hladnjaka, i to bez pitanja. Zato je na bocu nalijepila post-it na kojem je pisalo: “Tko god da se koristi mojim mlijekom… Iznenađenje! Pijete moje izdojeno mlijeko. Nadam se da ste uživali. Dobar tek!” Fotografiju je objavila na društvenim mrežama i dobila 12 tisuća lajkova u tri sata te gomilu poruka podrške. Netko je napisao kako bi na njezinu mjestu doznao tko to radi i naplatio mu korištenje nutricionističkog suplementa koje je dobivao besplatno.
Čini se da danas, želite li se nekome konstruktivno osvetiti, trebate to obaviti online. Nema boljeg načina osvećivanja od uključivanja gnjevne gomile s interneta u lov na osobu koja vas je povrijedila. Štoviše, postoje internetske stranice specijalizirane za osvećivanje bivšim ljubavima ili šefovima, poput Shitexpress.com koji klijentima nudi dostavu svježeg izmeta na željenu adresu bilo gdje u svijetu (sad vam je jasno ime, zar ne;). Blogerica Amanda Chatel iskoristila je njihove usluge kad ju je suprug ostavio zbog dvostruko mlađe žene (koja joj je napisala pjesmu u kojoj opisuje zašto je Amandin suprug njezina srodna duša).
Naravno, Amanda je sve o svom osvetničkom pohodu ispričala na blogu. Psihologinja Nicola Buhr iz Durbana kaže da je sve to – normalno. “Želja za osvetom prirodan je ljudski instinkt, svi imamo kapacitet za nju.” Osveta je izraz bijesa i mržnje, obično izazvana osjećajem da nam je netko učinio nešto nažao. Želja za njom obične mine tek nakon što toj osobi naškodimo onoliko koliko je i ona nama. To je klasičan oko za oko koncept. Što ste povrjeđeniji, to ste spremniji na goru osvetu. Želja za osvetom motivira ljude da vrate milo za drago.
“Online osveta, tj. pomisao da nekog možete javno posramiti pred velikim brojem ljudi, mnogima je jako privlačna”, kaže Buhr. “Ljudi posežu za takvom osvetom u situacijama u kojima im se čini da je to jedini način da dobiju pravdu koju zaslužuju”, dodaje. Na internetu postoje tisuće promatrača. Kad procijene da se neki “zločin” provukao bez kazne, ljudi su skloni preuzeti pravdu u svoje ruke. Društvene su mreže postale iznimno funkcionalan način traženja pravde i osvećivanja nepravde. Nakon što je američki zubar i lovac Walter Palmer objavio fotografije na kojima pozira s ubijenim lavom Cecilom, mnogi su se kritički obrušili na njega online. Bilo je i onih koji su predlagali da se njega na jednak način ulovi, ubije i odere.
Problem je u tome što u takvim online pravedničkim “aranžmanima” stvari lako mogu izmaknuti kontroli pa često stradaju i nevine osobe koje je netko pogrešno optužio i u očima tisuća ljudi na društvenim mrežama obilježio kao negativce. Jedan je fan “Ratova zvijezda” pogrešno optužen da je pervertit i pedof nakon što je u nekom australskom dućanu s igračkama napravio selfie s omiljenim likom iz filma. Jedna je majka, naime, pomislila da on snima njezinu djecu. Nakon incidenta lokalna je policija apelirala na zajednicu da ne traži online osvetu. U najboljem slučaju možete odgovarati jer ste nekoga pogrešno optužili, u najgorem toj nevinoj osobi možete uništiti život.
Postoji i element spašavanja obraza kada ste objavili situaciju u kojoj ste osobno bili žrtva. Ljudi tada kao da uključe poseban radar i gledaju želite li samo objasniti što se dogodilo ili se zapravo osvećujete. Kad se osveta događa online, situacija često brzo eskalira zbog želje promatrača da pravda bude zadovoljena.
Buhr upozorava na to da osveta može biti destruktivna, citirajući kineskoga filozofa Konfucija: “Prije nego što krenete na put osvete, iskopajte dva groba.” Osvećivanje se tako obilo o glavu Adriji Richards. Kada je na društvenim mrežama objavila fotografiju dvojice muškaraca s kojima je sudjelovala na poslovnoj konferenciji, a oni su neprimjereno komentirali njezin izgled aludirajući na velike grudi, isprva se činilo da ih je uspjela lijepo posramiti. Ispod fotografije je citirala što su rekli te dodala hashtag konferencije pa su njih dvojica brzo locirana i ispraćena iz prostorije. No nije stalo na tome.
Jedan muškarac je zbog tog skandala dobio otkaz, nakon čega se val mržnje okrenuo prema Adriji. Počela je dobivati prijetnje smrću i silovanjem, da bi na kraju i sama bila otpuštena. Njezin je šef Jim Franklin u blogu objavio kako mu je žao što joj se to dogodilo, ali da je njezino objavljivanje fotografija i komentara tih ljudi online bilo neprimjereno. Možda se pitate što biste vi napravili u sličnoj situaciji? Lako je doći u napast i nekoga javno posramiti. Štoviše, mnogima bi tako nešto dobro došlo da se opamete i nauče ponašati, ali za osobu koja se tako osvećuje na kraju nema mnogo zadovoljštine.
“Prijeteći nekome osvetom možda spriječimo tu osobu da nastavi raditi nešto što bi nas moglo povrijediti, no imajte na umu da time samo nastavljate kopati po svojoj rani. Porast broja osoba koje posežu za javnom osvetom znak je nezrelog društva, fokusiranog na nezrele osjećaje i odmazdu. U zdravom sustavu ljudi ne bi imali toliku potrebu za osvećivanjem”, smatra Buhr. Prije nego što odjurite na Twitter u osvetnički pohod razmislite o sljedećem: možda je to potpuno nepotrebno jer osjećaj olakšanja i zadovoljštine možete dobiti i na drugi način.
Istraživanje profesora psihologije Dana Arielyja pokazalo je kako je već samo razmišljanje o načinima osvete ponekad dovoljno da se ispušemo i riješimo negativne energije koju su uzrokovali drugi. Ispostavilo se da kovanje planova o osveti aktivira dijelove mozga zadužene za osjećaj zadovoljstva. Možda se zato kaže da je osveta slatka. No da biste se osjećali bolje ne morate poduzeti ništa više o razmišljanja o osveti. Štoviše, konkretizirate li je, samo ćete biti još ljući i nezadovoljniji.
Nećete se uspjeti izvući iz začaranoga kruga zamjeranja niti nastaviti normalno živjeti dokle god ste fokusirani na odmazdu. Izdignite se iznad toga, otpustite loše emocije i fokusirajte se na opraštanje. “Iako su vas povrijedili, oduprite se potrebi za odmazdom jer će vas ona pojesti, postat ćete puni mržnje i zamjeranja, negativni i destruktivni. Zato je treba obuzdati prije nego što napravi veliku štetu.”
Agonija osvete još dulje traje ako je riječ o javnoj osveti, kaže Buhr. “To će samo prolongirati agoniju te pojačati osjećaje mržnje i bijesa”, dodaje. Ponekad uopće ne mora biti zasnovana na stvarnim činjenicama. Prije nego što krenete u osvetnički pohod razmislite o tome zašto to radite. Priznajte koji su vaši pravi motivi osvete. Osjećate li se izdano ili iznevjereno, kao da vam je nanesena velika nepravda? Hoće li osveta to poništiti?
Iako vam se može činiti da ćete se nakon nje osjećati bolje, nećete. Štoviše, može izazvati nove probleme i patnju. Osveta je jelo koje se, kako smo spomenuli na početku, servira hladno. Zato prvo ohladite glavu, smirite se i o svemu racionalno promislite. Možda je riječ o nesporazumu koji se može riješiti razgovorom. Razgovarajte s osobom prije nego što joj se počnete javno osvećivati. Razmislite što to govori o vama. Zašto ste se uvrijedili? Imate li neke neraščišćene odnose koji izazivaju takve emocije? Hoćete li se spustiti na razinu druge osobe kako biste joj se osvetili – ili ćete krenuti putem oprosta i prijeći preko toga, nastaviti dalje svojim putem? Puno je produktivnije naučiti praštati nego naučiti se svetiti.
