Boli više nego što mislite.
Zamislite ovu scenu: kod kuće ste, opušteni nakon odličnog dana. Sve što bi taj dan učinilo boljim je seks. Upalite malo glazbe kako biste pojačali ugođaj i natočite dvije čaše vina. Vaš partner dolazi kući i sve što želite je skočiti na njega. Poljubite ga i šapnete mu: „Idemo u sobu.“ Ali on se odjednom odmakne. Ubrzo shvaćate da je loše volje i previše umoran za išta. Ali hvala na piću.
Većina žena (ako ne i sve) nakon odbijenog seksa osjećaju sram i povrijeđenost. Ipak, kad je riječ o muškarcima, odbijanje seksa čini nam se kao nešto što ih nimalo ne pogađa. Hej, probali su.
Takvo je mišljenje utemeljeno na dvije stvari: 1. Muškost: teorija koja nalaže kako muškarci na seks gledaju kao na fizičko olakšanje i nešto što rade za vlastito zadovoljstvo, a ne nešto što za njih označava emocionalnu povezanost. Zato, ako taj seks i bude odbijen, ne može boljeti baš toliko jer jedino što neće dobiti jest fizičko zadovoljstvo.
Druga pretpostavka temelji se na tome da bi muškarci trebali biti ti koji će inicirati seks, dok žene uglavnom preuzimaju ulogu osobe koja će odrediti hoće li se on dogoditi ili ne. Zato, ako muškarci seks iniciraju puno češće od žena, to znači da su i puno iskusniji kad je u pitanju njegovo odbijanje. To nas, ponovno, dovodi do zaključka da to odbijanje ne može boljeti previše budući da ga muškarci većinu vremena ionako očekuju.
Iako je istina kako muškarci seks iniciraju puno češće od žena, to ne znači da lakše podnose odbijanje. Zapravo, čini se kako je riječ o upravo suprotnom učinku – što se češće odbijanje događa, to je veća vjerojatnost kako će njegovo samopouzdanje biti jako povrijeđeno, pa tako i smanjiti njegovu želju za daljnjim iniciranjem seksualnog odnosa.
Kako bismo bili sigurni, za mišljenje smo odlučili pitati nekoliko muškaraca i dobili sljedeće odgovore:
„Ako ste muškarac i uvijek onaj koji će napraviti prvi potez, a od vaše partnerice gotovo uvijek dobivate: ‘Ne, ne, ne i ne’, vrlo brzo počinjete kriviti sebe i razmišljati o tome što ste učinili pogrešno.“
Drugi je ispitanik odgovorio sljedeće:
„Ako me ne želi ili mi odbijanjem kaže da nije zainteresirana za mene to me svaki put iznova povrijedi bez obzira na razloge. Ako se to događa prečesto, jednostavno sam sebe uvjerim kako me ne želi i onda je i za mene cjelokupna priča gotova.“
Glavni problem leži upravo u ovim odgovorima – ono što odbijeni partner u tom trenutku osjeti nije to da ne želite seks s njim u zadanom trenutku, već da ne želite njega.
Naravno, većina tih muškaraca shvaća kako je ponekad jednostavno riječ o lošem tajmingu – za žene je seks i postizanje orgazma nešto puno zahtjevnije nego što on to predstavlja muškarcima, pa je jasno da se u njega ne želite upuštati onda kad se ne osjećate dobro, umorni ste ili vas boli glava. To je nešto što se događa u svakoj vezi. Činjenica je da vi i vaš partner ne možete baš svaki put u istom trenutku osjećati jednake potrebe za seksom. To bi bilo idealno, ali je gotovo nemoguće. Zato je normalno tu i tamo čuti: „Ne večeras, dragi/a.“
No mnogi su od ispitanih muškaraca priznali kako je to nešto što se događa puno češće nego što bi trebalo i kako smatraju da žene njih kao i njihove osjećaje u tom trenutku uzimaju zdravo za gotovo. Štoviše, mnogi su od njih kroz godine u potpunosti izgubili interes za seksom upravo zbog učestalog odbijanja.
Zaključak? Lako je odbiti seks onda kad na njega gledate kao na fizičko olakšanje, ali on i za muškarce krije puno dublje značenje. Iako to možda ne pokazuju na isti način, muškarci u seksu također vide povezanost i približavanje svojoj partnerici, te se tako osjećaju poželjno i vrijedno.
