Ključ, mali živopisni grad u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, primjer je da je suživot moguć u zemlji koja je ne tako davno bila poprište ratnih dejstava. Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma, prijeratna općina Ključ je podijeljena između Federacije BiH i Republike Srpske (RS).
Po zvaničnim podacima, u Ključu je većinsko muslimansko stanovništvo, ali žive tu i Hrvati i Srbi. Na području općine Ključ tokom rata u BiH srušeni su svi muslimanski i katolički vjerski objekti. Ulaskom Armije BiH u Ključ građani ovog grada su zamolili da se sačuva pravoslavna crkva koja jedino nije bila oštećena niti uništena.
Danas, u danima mira, građani ovog malog grada zajedno rade na dovršetku obnove katoličke crkve u gradu. Obnovljene su i mnoge porušene džamije.
Radnici različitih nacionalnosti od jutarnjih sati rade na crkvi. Tako ih je zatekla i ekipa Anadolu Agency (AA). U toku su radovi na unutrašnjosti crkve, a nakon toga slijede i vanjski radovi, kojih je mnogo. Potrebno je obnoviti i župnikovu kuću koja se nalazi do crkve.
Svećenik Banjalučke biskupije, a trenutni župnik Drvara i Bosanskog Grahova, Davor Klečina, poručio je da je obnova katoličke crkve “važna ne samo za malobrojnu katoličku zajednicu nego za cijeli grad, jer je ona simbol jednog naroda, jedne vjere”.
“Sve naše sredine u BiH pa tako i Ključ stoljećima su višenacionalne i viševjerske i tamo je postojao lijep suživot u vremenu mira. Konkretno, u Ključu stoljećima postoji lijep suživot različitih naroda i vjera koji je, rekao bih, čak i za vrijeme rata, ostao netaknut. Ni rat nije uspio to poremetiti”, pojasnio je Klečina.
Istakao je da su muslimani i katolici ovog grada u ratnim godinama doživjeli sudbinu progona i rušenja njihovih vjerskih objekata.
“Bogu hvala, pravoslavna crkva je ostala netaknuta, džamije i katolička crkva su obnovljene. To su simboli prisutnosti vjerskih zajednica kroz stoljeća ovdje u Ključu i cijeloj BiH. Često kažu da je Sarajevo evropski Jerusalem. Ovdje u BiH je svaki grad na svoj način evropski Jerusalem. To pokazuje i Ključ gdje na malom području imate i džamiju i katoličku i pravoslavnu crkvu”, naglasio je Klečina.
Na završetku obnove crkve rade i muslimani i katolici. Klečina je podsjetio da ove godine obilježavaju 125. godišnjicu župe i patrona župe Ključ te da su prije mjesec dana imali proslavu u župnoj crkvi i gradu. Također, organizovali su i kulturno-umjetničko veče donatorskog karaktera kojem su prisustvovali građani Ključa svih vjeroispovijesti. Prihod od ulaznica je namijenjen za završetak obnove katoličke crkve.
“Dvorana je bila popunjena. Građani Ključa svih vjeroispovijesti sudjelovali su u proslavi. To veče je Ključ odaslao poruku mira, suživota, izgradnje civilizacije, ljubavi. To što se to veče dešavalo u Ključu, općenito što se dešava u ovom gradu, trebali bi znati mnogi, ne samo u BiH nego i šire”, poručio je Klečina.
Luki Brkiću je povjerena odgovornost čuvanja crkve u Ključu. Za vrijeme rata u BiH, Brkić i njegov sin Viktor su prošli i teške logorske dane, prvo Gradiška, a nakon toga 4,5 mjeseca na Manjači.
Prije rata na području Ključa je bilo oko 300 Hrvata, a sada je, kako je kazao Brkić, ostalo oko devet na području grada, a 30-tak na području cijele općine.
“Prije rata smo se jako dobro slagali s muslimanima. Tokom rata ova crkva je u potpunosti srušena. Tu je bila samo hrpa kamena. Gradio ju je jedan Bajro. Tokom proslave Male Gospe u crkvu dolaze i komšije muslimani, a prošli put je bio i pravoslavni pop. Mi smo ovdje Evropa u malom, svi se slažemo i nema nesuglasica”, ispričao je Brkić.
Fadil Mršić iz Udruženja Ključana i prijatelja Ključa “Kralj Stjepan Tomašević” Ključ/Zagreb, koje na ovom području postoji već devet godina, kazao je da je njegov glavni cilj povezivanje Ključana koji žive u dijaspori.
Istakao je da od osnivanja imaju veliku podršku banjalučkog biskupa Franje Komarice.
“Posljednji humanitarni koncert koji smo održali bio je za obnovu župne kuće u sklopu katoličke crkve. Odziv je bio veliki bez obzira na mali broj katolika koji su ostali u Ključu”, naglasio je Mršić.
Prema njegovim riječima, na humanitarne događaje odazivaju se svi, bez obzira na vjeru i naciju i bez obzira koji je povod za organizovanje koncerta ili sličnih događaja.
“Mi smo i prije nesretnog rata živjeli normalnim životom. Normalno je bilo da mi, muslimani, dođemo ovdje na ponoćku. Na Malu Gospu svi dođemo u crkvu i s njima budemo na misi. Ne samo muslimani nego i pravoslavci. I danas je tako”, ispričao je Mršić, dok stoji ispred katoličke crkve u obnovi.
Poručio je da su mnoge poznate ličnosti dolazile na njihove manifestacije i koncerte pa tako i Arsen Dedić.
U crkvi su u toku radovi na unutrašnjosti, fasadi, a nakon toga slijede i vanjski radovi. Koliko je bitan suživot u Ključu pokazuje i primjer Brkićeve unuke Ane Mari, koja je krenula i na vjeronauku sa svojim školskim drugovima islamske vjeroispovijesti.
“Moja unuka je jedino hrvatsko dijete koje je išlo u školu. Kada je bila vjeronauka u školi, kada dođe efendija, ona je izlazila vani pa sam joj onda ja savjetovao da je bolje da uđe na čas i sluša. Sve što čuješ i naučiš je bolje, tako da me ona poslušala”, kazao je Brkić.
Dok napuštamo dvorište katoličke crkve u obnovi pozdravljaju nas Ključani koji su dokaz da je biti čovjek i dobar komšija važnije od politike i tenzije koje i danas postoje u ovoj zemlji.
