Kada Julija Šo priča o “hakovanju” pamćenja, ona ne govori o krađi informacija. Naprotiv, naučnica, psiholog i viši predavač na Univerzitetu Sautbank u Londonu, govori o tome kako možemo da mijenjamo sjećanje, odnosno budemo sigurni da ga niko drugi neće promijeniti dok istovremeno jačamo sopstvena sjećanja.
“Pričamo o ideji da neko može da uđe u vaša sjećanja – ili vi sami možete da uđete u njih – i manipulišete njima”, rekla je Šo. Sjećanja su najčešće vezana za naša iskustva, ali njihov kvalitet može da ima značajne implikacije u politici i sudskim slučajevima. Kada se radi o manipulisanju sjećanjima, mijenjanje onoga čega se ljudi sjećaju može da ima veliki uticaj na stvarni život osoba.
“Natjerajte osobu da sebi iznova predočava neki događaj koji se nije stvarno dogodio. Tako ćete zamutiti njeno pravo sjećanje na neki događaj, a to je prvi korak na putu do mijenjanja nečijih sjećanja određenog događaja’, objašnjava Šo. Kako onda spriječiti nekoga da utiče na vaša sjećanja? “Ako shvatite da sjećanjima može da se manipuliše, tada te tehnike možete da primjenite i na osnaživanje sopstvenih sjećanja”, objašnjava Šo. Naučnica ističe da je pamćenje moguće osnažiti primjenom tri ključne tehnike. “Trag vašeg sjećanja mora da bude veliki.
Šta to znači? Kada pokušavate da se sjetite nekog događaja, zamislite kako ste se osjećali kada ste bili tamo, kako to mjesto izgleda, kako miriše. Kako se osjećate u ovom trenutku? Imaćete bolje pamćenje ako sjećanja učinite više taktilnim”, kaže Šo. Psiholog dalje ističe da je najbolje zapisati dio informacija o nekom događaju, s obzirom na to da je sjećanje, ma koliko bilo snažno – ipak krhko. “Ljudi uvijek pretjeruju u procjeni stvari iz sjećanja, to je neminovno. Takođe, nemojte da zapisujete tuđa mišljenja i iskustva.
Ono što želite je vaše sjećanje, a ne vaše u kombinaciji sa nečim”, dodaje. Posljednja tehnika koju Šo navodi je vezivanje događaja za neke neobične elemente. “Sjećanje treba učiniti neobičnim. Bolje ćete zapamtiti stvari koje se znatno razlikuju od običnih jer ste s tim sjećanjima duže u interakciji”, kaže. Šo dalje objašnjava da se na manipulacije u sjećanju značajno oslanjaju ljudi iz oblasti oglašavanja i da oglasi u čovjekovom mozgu stvaraju veze koje same po sebi nisu prisutne.
“Tako se, na primjer, Koka-Kola vezuje za sreću. Povezivanje proizvoda s emocijama kasnije utiče na ljude prilikom donošenja njihovih odluka o kupovini’, kaže Šo. To se događa i u modernoj političkoj komunikaciji. Političari nastoje da povežu svoj lik s pozitivnim emocijama. “Političari se oslanjaju na pretpostavku da se vi ničega nećete sjećati. Znaju da je ljude lako zbuniti i promijeniti im sjećanja”, objašnjava Šo. Šo dodaje da mijenjanjem sjećanja ljudi može da se utiče na donošenje odluka i da su ljudi naročito ranjivi kada se radi o propagandi, i to ratnoj.
