Mnoge životinje su genetski programirane da se boje svojih predatora. Miševi se boje mačaka, mačke pasa, a ribe ptica.
Ovi strahovi ne moraju biti naučeni. Urođeni su produkt prirodnih selektivnih sila na koje su utjecali strahovi u evolucijskoj prošlosti.
Istina je da se bojimo nekih stvari više od drugih. Strah od zmija, paukova i štakora, više spada u programiran strah. Ovih životinja se najčešće bojimo jer smo spoznali da ove vrste grizu ili šire bolesti.
Znanstvenici koji proučavaju strah su primijetili da je lakše trenirati ljude da se boje zmija i paukova, nego umiljatih pasa i mekanih jastuka. Ovo posebno vrijedi za djecu koja nisu upoznata sa svim opasnostima određenih životinja.
Strah od zmija i paukova ima smisla jer su te životinje, tijekom povijesti, uzrokovale puno smrtnih slučajeva. Mogli bi reći da ljudi imaju urođeni instinkt za izbjegavanje određenih životinja koji se posebno očituje kod male djece.
Postoje ljudi koji vole zmije i paukove i tretiraju ih kao kućne ljubimce. Kod tih ljudi, strah od određenih životinja nikada nije aktiviran.
Istraživanja pokazuju da gotovo sve vrste majmuna koji žive u divljini, pokazuju strah od zmija, dok majmuni iz zatočeništva ne. Da bi dobili dogovor zašto se neki boje zmija i paukova, a neki ne, znanstvenici su proveli niz domišljatih pokusa s majmunima. U ovom eksperimentu, znanstvenici su pokušali trenirati majmune da se boje zmija puštajući im video drugih majmuna koji se boje zmija i krokodila.
Proučavani majmuni su počeli oponašati strah. Slušajući zvukove i govor tijela majmuna na snimci, zaključili su da su prikazane životinje opasne. To pokazuje da se strah od opasnosti može naučiti od drugih, a ne samo kroz vlastito iskustvo.
Eksperiment je otišao korak dalje. Znanstvenici su napravili snimku u kojoj izgleda kao da majmuni pokazuju strah od cvijeća. Međutim, kada su promatrani majmuni gledali ovaj video, nisu naučili bojati se.
Istraživanje pokazuje da kod majmuna postoji unaprijed programirana predispozicija za strah od zmija i krokodila. Drugim riječima, jedna od najjačih pokretačkih sila za brzi razvoj inteligencije kod primata je izbjegavanje i nadmudrivanje zmije.
Nepobitno je da strah od zmija nije samo fobija, nego prirodni i opravdani strah od smrtonosnog predatora.
