Svi to radimo – kupujemo odjeću koju nikad ne nosimo. Psihologinja specijalizirana za psihologiju konzumerizma otkrila je 3 najveća razloga zašto nam se to događa
Postoji li žena koja u ormaru nema odjeću koja ju kupila, a nikada odjenula? Objašnjenje ovog fenomena donosi američka psihologinja Kit Yarrow, specijalizirana za psihologiju konzumerizma. Razlozi zašto to radimo vam možda otvore oči i uspijete se ‘othrvati’ ovoj besmislenoj navici – i uštedjeti.
1. Ignoriramo veliku manu artikla
Najčešći razlog zašto kupimo odjevni artikl koji nikad ne izvadimo iz ormara je taj da smo ga krivo procijenili i ignorirali njegovu manu. Uobičajeni scenarij ide ovako: artikla nam se zbog nečega jako svidio; no, nešto s njime nije bilo u redu; ali bio je na sniženju pa smo ga ipak kupili.
‘Ovo je klasičan primjer fenomena kognitivne pristranosti pri čemu ignoriramo informaciju koja nije u skladu s našim željama. Primjerice, žena po imenu Karen s kojom sa razgovarala kupila je svilenkastu bluzu tako podatnu na dodir. No, bluza ima veliku manu jer ne paše na ništa što ima u garderobi. Ipak, bila je na velikom sniženju i zbog toga ju je kupila. Nije željela odustati od nje i odbila je samu pomisao da je vrati u roku povrata. Na kraju bluzu nijednom nije odjenula’, priča Kit Yarrow.
Isto tako, Jasmine je kupila Pradine štikle koje malo škripe i neudobne su. No, Jasmine je uvjerena da nije pogriješila što ih je kupila iako ih ima već godinu dana i nikada ih nije obula.
‘Ipak su Prada! Moj jedini par. Bile su 75 posto snižene. Čekam da odem negdje gdje neću morati hodati’, iskrena je Jasmine.
2. Kupujemo zbog fantazije, a ne realnosti
Drugi veliki razlog zbog kojeg kupujemo odjeću koju nikada ne nosimo je taj što imamo krivu percepciju o samima sebi. Zbog te krive percepcije, odnosno samozavaravanja, uspijemo racionalizirati kupnju artikla koji bi nam se inače činio neprikladan, nepotreban ili bezvezan.
‘Dok kupujemo, vizualiziramo same sebe u budućnosti. Zbog toga mnogi ljudi vole kupovati – šoping stimulira našu maštu. Dok razmišljamo hoćemo li nešto kupiti, zamišljamo kako ćemo drugima izgledati u tome, kako ćemo se osjećati u tom komadu odjeće, itd. Problem je u tome što ljudi često tijekom kupnje vizualiziraju stil života koja možda uopće ne postoji – da su mršaviji, da idu na kampiranje, na skupi odmor ili na glamurozna događanja’, objašnjava Yarrow.
U ovom slučaju najčešće je riječ o kupljenoj premaloj odjeći. Trapericama, haljinama, kupaćim kostimima koje ćete nositi u budućnosti, poslije dijete. Poznato? Neki ipak ne uspiju smršavjeti, a kod onih koji smršave ponekad se desi da im se odjeća koju su kupili za ‘mršavu fazu’ više ne sviđa.
3. Artikl nam se previše sviđa
Nekome će ovo zvučati čudno, ali postoje kupci kojima se kupljeni artikl toliko sviđa da ga ne žele uništiti nošenjem. Ovaj fenomen naziva se averzija od gubitka, a pojavljuje se kod ljudi koji su se osjećali zakinutima ili su doživjeli gubitke u djetinjstvu.
Na primjer, Diane ima bijelu pamučnu haljinu za koju kaže da je ‘ubojita’ i savršena u svakom pogledu – stanjuje figuru, udobna je i slično. Ipak, nikad je nije odjenula jer se i najmanja mrljica vidi na njoj. Kaže da je čuva za posebnu priliku, za neko mjestu ‘gdje će haljina biti primijećena i gdje ću se željeti osjećati kao milijun dolara’.
